Znamo li koje poduzeće ima više osjećaja za karitativne djelatnosti? Ovaj Australac misli da se odgovornost mijenja s ciljem koje poduzeće ima.
Znamo li koje poduzeće ima više osjećaja za karitativne djelatnosti? Ovaj Australac misli da se odgovornost mijenja s ciljem koje poduzeće ima. Sigurno je da je i to moguće jer razna poduzeća imaju različite ciljeve. Jedan poduzetnik tvrdi da model društveno odgovornog poduzeća stvara jači karitativni učinak na društvo od neprofitnog modela. Poduzetnik se zove Simon Griffiths i suosnivač je australskog društveno odgovornog poduzeća Who Gives a Crap. Istina, malo čudan naziv, ali svakako upečatljiv. I logičan, jer proizvode toaletni papir. Proizvodnja je pokrenuta sredinom 2013. nakon što su prikupili 50.000 AUD putem crowdfunding kampanje. Specifičnost kojom se ovo poduzeće razlikuje od ostalih je u tome što toaletni papir dostavljaju na kućnu adresu, a svoj model temelje na pretplatama.
Tijekom 2014./15. prodali su skoro 3 milijuna rola toaletnog papira te polovinu svoje dobiti donirali dobrotvornoj udruzi WaterAid Australia. Griffiths tvrdi da bi donacije bile manje da je kod pokretanja društva usvojio neprofitni model. No, shvatio je da hibridan model pruža najbolje od oba svijeta. Dobar menadžer se postaje vježbom, a Griffits je očito naučio kako da pomogne i sebi i drugima. Naročito u početku, kada se još morate dokazati, mogućnost bar nekakvog financijskog povrata na ulaganje širi raspon ljudi voljnih uložiti u vas. Griffiths također vjeruje da ovakav model donosi poduzetničku snagu koja nedostaje u neprofitnom sektoru.
Odgovornost za druge je presudna
Odgovornost poduzeća mijenja se s ciljem
U svojoj knjizi autorica smatra da su odgovornost, pažnja i odnos prema drugima potpuno izbačeni iz našeg svijeta, a presudni su za uspjeh. Eh, da! Često nam govore da moramo biti odgovorni za sebe, ali zaboravljaju reći da se sjetimo i drugih. Donošenje odluka u kojima obuhvaćamo sebe i svoju okolinu je zahtjevno, ali vraća se višestruko. U svojoj novoj knjizi Unfinished Business Anne-Marie Slaughter tvrdi da ključni problem ravnopravnosti nije u ravnoteži između posla i obitelji. Umjesto toga, smatra Slaughter, osnovni problem leži u tome da potpuno obezvređujemo značaj svih onih uloga koje se odnose na odgovornost, njegu i brigu o drugima. Bilo da se radi o odgovornosti i brizi za djecu, stare roditelje ili za bolesnog supružnika, ali i općenito zanimanjima poput medicinskih sestara, učitelja te raznih njegovatelja.
Vrijeme koje oni ulažu u brigu o drugima ne cijeni se. Tako u Americi žene koje nemaju obiteljskih obaveza, zarađuju između 92 i 96% prosječnih muških dohodaka, dok žene koje brinu o obitelji zarađuju između 70 do 72% prosjeka svojih muških kolega. Isto tako, žena koja uzme slobodne dane da bi se brinula o bolesnom članu obitelji može izgubiti posao. Ako ćemo govoriti o pravoj ravnopravnosti, moramo jednako vrednovati sve vrste rada. I trebamo prestati penalizirati one osobe koje odluče koristiti mogućnosti fleksibilnog radnog vremena ako im poduzeće to omogući. Voditelj se prepoznaje i po svom pravednom ponašanju pa svi trebamo uprijeti kako bi se plaće izjednačile.
Odgovornost za mlade trebamo pokazati svi
Odgovornost poduzeća mijenja se s ciljem
Kad zaposlenost mladih opada, lijepo je vidjeti da jedno svjetsko poduzeće preuzima odgovornost za mlade i kad zakon to ne nalaže! Obično je situacija potpuno obrnuta, čak se pokušavaju pronaći i rupe u zakonodavnim zahtjevima. U Velikoj Britaniji donesen je novi zakon - National Living Wage - koji stupa na snagu u travnju sljedeće godine. Novi zakon osigurava veće minimalne dohotke, no ne odnosi se na mlađe od 25 godina. Britanski Starbucks odlučio pokazati veću odgovornost prema svojim radnicima i dati povišicu do NLW-a onima koji rade u barovima u direktnom vlasništvu Starbucksa.
Među njima je 64% mlađih od 25 godina. Osim povećanja satnice, lanac koji u Velikoj Britaniji ima 770 barova, uvodi i program Home Sweet Loan. Radi se o beskamatnom zajmu koji će ponajprije mladima pomoći da plate depozit, obavezan u toj zemlji kod najma stana. Zajam će moći dobiti svi koji su u poduzeću zaposleni barem godinu dana. Može iznositi do jednomjesečne plaće te se mora vratiti u roku od jedne godine. Osim dobrog PR-a, ovaj Starbucksov potez svakako će staviti pritisak na njihove konkurente, kao i na franšizne barove, budući da je tržište rada za ovakav tip barova izuzetno konkurentno.
