Procjena karaktera ljudi jedna je od najvažnijih vještina u interakciji s drugima. Ljude procjenjujemo svakodnevno. Bilo da je riječ o profesionalnom uspjehu, prijateljstvu, ljubavnom životu, braku, karijeri ili roditeljstvu, procjenjujemo što ljudi misle, osjećaju, kakve su im sposobnosti te tražimo uzroke njihovog ponašanja.
Sposobnost razumijevanja ponašanja drugih ljudi omogućuje nam donošenje boljih odluka, a samim time javlja se i učinkovita komunikacija. Znanstvenici tvrde da je čak trećina procjena koje donosimo o drugima pogrešna. S kime biti prijatelj? Kome vjerovati? S kime ostvariti poslovne kontakte? Podaci kažu kako se prilikom ostvarivanja bilo kakva kontakta vrlo malo važnosti pridaje procjeni nečijeg karaktera, a to je ključno i za profesionalni i za osobni život. Većinom mislimo da smo pronicljivi i mudri te da jako dobro poznajemo svoje prijatelje, poslovne suradnike i partnere, ali nikada ne smijemo biti sigurni da je to točno.
No, istina je kako većina najčešće prebrzo procjenjuje druge i to čini instinktivno, a instinkt, tvrde znanstvenici, često griješi. Učinkovita komunikacija ne može se temeljiti na instinktu, nego je potrebno racionalizirati dojam koji steknemo. Ljudi tumače svijet oko sebe na temelju onoga što znaju, to jest na temelju iskustva pa druge osobe svrstavaju u poznate kategorije. I prvi je dojam siva zona, a posebice je opasan jer se vrlo teško mijenja. Prvi se dojam oblikuje putem nesvjesnog zapažanja izgleda, gesta, postupaka, izraza lica i onoga što osoba govori. Sve se to odvija u vrlo kratkom vremenskom razdoblju. Za svaku se osobu prvi dojam stvara nakon prvog susreta, a tijekom budućih susreta provjerava se ispravnost tog dojma, najčešće nesvjesno.
Pazite da ne upadnete u zamku!
Međutim, prilikom takvih procjena lako upadamo u nekoliko zamki. Prva je što kod upoznavanja novih osoba znamo prebrzo, na temelju samo jedne vidljive karakteristike, donijeti zaključak o tome možemo li im vjerovati. Primjerice, ako osoba ima završen fakultet skloni smo je odmah procijeniti kao nekoga tko zaslužuje naše povjerenje i tko će biti dobar radnik. Jednako je i s osobama koje izgledaju uredno, srdačno, vole isto što i mi ili možda nastupaju autoritativno. Učinkovita komunikacija stvorit će se tek kada izbjegnemo te zamke.
Naš svakodnevni život odvija se unutar raznih zajednica kojima pripadamo: unutar obitelji, tima ljudi s kojima radimo, kruga prijatelja i slično. Kako bismo mogli uspješno živjeti s drugima, mi ih stalno procjenjujemo, pri čemu nas u prvom redu zanima možemo li im vjerovati. Naime, ako neku osobu procijenimo kao osobu od povjerenja onda ćemo s njom lakše podijeliti informacije i emocije - ono što nas zabrinjava ili ono što nas veseli - jer ćemo vjerovati da nas neće iznevjeriti. I obratno, ako nekome ne poklonimo povjerenje, stalno ćemo ga gledati kroz naočale sumnje i čekati u njegovom ponašanju potvrdu takvoga našeg stava.
Što nam to znači u poslovnom svijetu?
U poslovnom okruženju, naša procjena odlučuje koga ćemo zaposliti, tko će biti najbolji radnik, tko će nam biti miljenik te kome ćemo, možda, povisiti plaću. Procjena karaktera zaposlenika utjecat će na sve odluke o našim zaposlenicima. Kada pogriješe, birat ćemo kome ćemo dati drugu šansu. Naša osobna procjena ne mora uvijek biti točna, stoga moramo biti vrlo pažljivi i oteti se pogreškama. Time će naša sposobnost razumijevanja želja i mišljenja drugih postati preciznija.
Dobro vodstvo organizacije, osim znanja osnovnog posla, mora dobro procjenjivati ljude s kojima surađuje - zaposlenike, dobavljače, partnere i sve ostale s kojima stupa u kontakt. Iako je prvi dojam stabilan i trajan, njime se može upravljati. Stoga je u poslovnom svijetu učinkovita komunikacija izrazito bitna i moramo naučiti kako prevladati predrasude i učinak prvog dojma.
Ne budite kognitivna škrtica
Često se kaže kako su ljudi kognitivne škrtice. Ne volimo olako trošiti svoju energiju, pa o drugima često sudimo naprečac da bismo uštedjeli vrijeme. Kada se vodimo stereotipima, druge procjenjujemo na temelju onoga kakvi smo mi (odnosno kako mi mislimo da treba izgledati osoba od povjerenja), a ne na temelju toga kakvi su oni (jer ih zapravo nismo ni upoznali). To, naravno, ponekad može biti točno, no ponekad je i pogrešno jer vanjske karakteristike ne moraju biti povezane sa stvarnim karakteristikama neke osobe. Stoga nam se može dogoditi da nekima prebrzo poklonimo povjerenje pa se poslije razočaramo ili im, nepravedno, sprečavamo ulazak u naš život i tako se unaprijed odričemo izvrsnih prijatelje. Skloni smo osobi kojoj poklonimo povjerenje opravdavati sva ponašanja, premda su objektivno loša i čine nam štetu. Takve situacije mogu nas dovesti u vrlo nepovoljan položaj i morat ćemo snositi posljedice. Učinkovita komunikacija ne ostvaruje se na temelju osobnih pretpostavki, već u obzir trebamo uzeti i ostale čimbenike.
Kada smo suočeni sa stresnim i složenim situacijama ili kad imamo malo informacija o onome što se događa, pokušavamo pojednostaviti taj problem. Kognitivne škrtice ignoriraju informacije koje mogu biti u suprotnosti s njihovim idejama, a veću važnost daju informacijama koje podupiru njihovo stajalište. Ako želimo prestati biti kognitivni škrtac, važno je propitivati svoje brzo donesene odluke. Jesu li prečaci koje smo koristili racionalni ili iracionalni? Jesmo li zanemarili neke informacije pri analizi situacije ili smo ju analizirali otvorenog uma?
Ne dopustite prvom dojmu da bude i zadnji
Ponekad jednostavno ne želimo vidjeti loše činjenice ili ih pripisujemo nečem prolaznom, odnosno okolnostima na koje naša osoba od povjerenja nema utjecaj. Zato je jako važno da instinkt ili prvi dojam o nekoj osobi koristimo samo kao polaznu pretpostavku koju trebamo provjeriti u daljnjim druženjima, a ne kao argument za trenutačno donošenje odluke o tome kakva je to osoba. Naime, pravu procjenu čovjeka možemo napraviti tek promatranjem njegova ponašanja tijekom određenog vremena jer se u ponašanju odražava karakter.
Primjerice, netko nas može uvjeravati da je uredna osoba, ali mi u ponašanju vidimo suprotno. Ili nas može uvjeravati da mu je stalo do nas, a u ponašanju vidimo da ne obraća pažnju na nas ili zaboravlja stvari koje su nam važne. S druge strane, i najbolja ponašanja osobe kojoj nismo poklonili povjerenje pogrdno ćemo pripisati njezinoj glumi, želji da se prikaže u boljem svjetlu.
Ne zaboravite na kontekst
Stoga nam objektivno promatranje ponašanja neke osobe pomaže da ne podlegnemo površnom i često pogrešnom psihologiziranju, nego da promišljeno pristupimo procjeni. To nam omogućuje izgradnju odnosa na pravim temeljima. Dakle, ono što primijetite kod nekoga puno govori i o vama. Sami donosimo odluke o drugima bazirane na svojim životnim iskustvima.
Kada razmišljamo o uzrocima ponašanja, skloni smo precijeniti važnost osobnih karakteristika, a podcijeniti važnost utjecaja konteksta i situacije. Ta se sklonost naziva osnovnom pogreškom atribucije, koja sve nas pogađa i koja je samo jedna od mnogih kognitivnih predrasuda koje zamagljuju naš vid. Primjerice, ako vam neka osoba oduzme prednost u prometu, pomislit ćete da je ta osoba loš vozač, dok u stvarnosti ta osoba može žuriti u bolnicu. Stoga je važno pitati i “Kakva je situacija?”, a ne samo “Kakva je osoba?”. Čim uzmemo u obzir i situacijske čimbenike, veća je vjerojatnost da će se ostvariti učinkovita komunikacija.
Ne sudite knjigu po koricama
Istraživanja pokazuju da stvaramo pozitivne sudove o nepoznatim ljudima koji su nam fizički privlačni, što je poznato kao halo-efekt. Ta se pojava događa redovito u kontaktu s drugim osobama te se smatra uobičajenom i nesvjesnom. Na temelju jedne karakteristike osobe, stvorimo cjelokupan dojam o osobi. To je pojava koje se često se javlja i u razgovorima za posao.
To znači da, ako smo na rukovodećoj poziciji, ne smijemo dopustiti da fizička privlačnost kandidata za posao utječe na naše odluke o zaposlenju. Nasreću, istraživanja pokazuju kako se taj efekt smanjuje kada ga osvijestimo. Zato o svakoj prosudbi moramo dobro razmisliti, procijeniti izvore iz kojih informacija dolazi te dublje promisliti o tome što je nama važno kod drugih ljudi.
Mudri prvo upoznaju sebe
Točno procjenjivanje drugih je poput zaključivanja o privlačnosti neke osobe na temelju promatranja njene sjene. Naziru se obrisi, ali nemamo potpunu sliku. Pogreška je neizbježna. I zato biste o sebi trebali počeli razmišljati kao o promatraču. Zastanite i proučite svoje procjene prije nego što reagirate. Postanite svjesni kompleksnosti procjenjivanja drugih. Usredotočite se na česte predrasude koje mogu utjecati na vašu percepciju. Imajte na umu da ono što primijetite kod nekoga puno govori i o vama. Sami donosimo odluke o drugima temeljene na svojim iskustvima. Jedna od bitnih sastavnica odnosa s drugima je učinkovita komunikacija, a ako pokušamo ukloniti predrasude iz naših života, ona će vrlo vjerojatno biti postignuta.
Osim toga, znanstvenici su otkrili da i raspoloženje utječe na to kako prosuđujemo druge – kada smo tužni, često smo svjesniji svojih negativnih stereotipa. Emocije utječu na to kako percipiramo svijet oko sebe, kako organiziramo naše pamćenje te kako donosimo važne odluke. Na primjer, ako smo ljuti ili frustrirani, a neka nam se osoba nađe na putu, vjerojatno je da ćemo se iskaliti na toj osobi bez ikakvog racionalnog razloga te će to utjecati na naš odnos s tom osobom. Bez obzira na to koliko se trudimo, vjerojatno nikada nećemo biti potpuno racionalni i nepristrani. Kako bismo stvorili bolju percepciju svijeta i ljudi oko sebe, moramo razumjeti naše emocije. Kada razumijemo naše emocije, razumjet ćemo kako naše raspoloženje utječe na naše ponašanje.
Mudri su svjesni sebe
No, ako možemo priznati da nismo toliko dobri u procjeni nečijeg karaktera kao što smo mislili, ako možemo odoljeti tomu da naprečac donesemo odluku o drugima, možda naučimo puno više o ljudima koje poznajemo. I zato, kako biste uspjeli razumjeti druge ljude, prvo morate upoznati sebe. Učinkovita komunikacija nastat će tek kada budete svjesni u koje kognitivne zamke upadate te kada ih odlučite promijeniti i ne dopustiti da one prevladaju u donošenju nekih važnih odluka. Sve su te pojave promjenjive, ali je potrebno raditi na sebi i priznati si da su one u nekim situacijama neizbježne. Nikada ne možemo u potpunosti ukloniti predrasude, stereotipe i ostale pogreške procjenjivanja, ali možemo smanjiti njihov utjecaj, što će dovesti do velikih promjena. Ako ne poznajemo sebe, nećemo nikada moći upoznati i drugu osobu u potpunosti, bez da projiciramo svoje osobine i stavove u tu osobu.
