Život jest maskenbal jer svatko od nas ima više uloga, a time i maski koje mijenjamo po potrebi. Vrijeme je da pokažete svoje pravo lice i omogućite sebi slobodu, a drugima užitak da vas upoznaju.
Počelo je ovogodišnje karnevalsko šareno ludilo. Reklame u novinama, na internetu te reportaže na televiziji pozivaju nas na čarobne balove pod maskama, uz zanosne samba ritmove i nezaobilazne tradicionalne delicije. Svjedoci smo prave kreativne erupcije ljudi koje inače poznajemo kao ozbiljne i samozatajne. Osmišljavaju se kostimi, šminka, paradna kola, pjesmice, skečevi. Ono što želimo izraziti, sami ili u grupi, brusi se do zadnjeg detalja, baš poput coachinga, kao da o tome ovisi sama naša sudbina, kao da ćemo, ako nas vide i čuju, dobiti priliku za promaknuće, veću plaću, širi utjecaj ili neke druge, slične ulaznice za bolji život.
Kreativnost i zanos
Štoviše, sve se to radi s velikom dozom energije, veselja i zanosa, koji se s približavanjem balova i parada, samo još više povećavaju. Nema umora, nema jadikovanja nad greškama u kroju kostima ili poteškoćama pri pronalaženju pravih materijala za zamišljene kreacije. Odmah se pristupa popravcima, a nadomjesni materijali, koje smo nabavili u nedostatku onih idealnih, samo nam još dodatno rasplamsavaju maštu kako od njih stvoriti nešto još bolje i sjajnije od prvobitne ideje.
Balovi pod maskama su nastali u 15. stoljeću iz želje za slobodom. Na takvim balovima djevojke su mogle razgovarati s muškarcima bez straha od optuživanja za nemoral, dok je kralj mogao plesati isto kao i prosjak. Svima njima maske su davale sigurnost da im se neće otkriti pravi identiteti te bi se idućeg dana svi mogli vratiti svom životu i nastaviti živjeti po društvenim normama.
Općenito, na samim balovima pod maskama svi smo veseli, nasmiješeni i druželjubivi – rado pokazujemo naše pjevačke i plesačke talente, pričamo s nepoznatima kao da se već dugo znamo, pronalazimo u sebi bezbrojne teme o kojima već dugo nismo ni sa kim razgovarali i kao da, poput coachinga, uvodimo nove promjene kod sebe koje zahtijevaju nešto novo, nove vještine.
Maske koje nas oslobađaju
Izgleda kao da nam ti dani i te maske daju dozvolu da otvorimo srce i pustimo sebe drugima i druge sebi, ne razmišljajući hoćemo li se možda tako malo više izložiti te ne razmišljajući o idealnom i očekivanom Ja. Maske nam olakšavaju da se ponašamo veselo, ne razmišljajući postoje li objektivni razlozi za veselje, kao i da svojim kostimima izrazimo kreativnost, ne razmišljajući što će drugi o njima misliti i kako će nas prosuđivati. I koje su posljedice? Baš niti jedna loša. Štoviše, sve su dobre! Ljudi sa zanimanjem slušaju što im govorimo, hvale naše kostime, plešu s nama i nije ih briga znamo li prave korake. Nema osuđivanja niti prosuđivanja, već samo jedno veliko zajedništvo u veselju, druženju, kreativnosti.
Tada vjerujemo u vlastitu ljepotu, vlastite vještine i sposobnosti te smatramo da vodimo svoj najbolji život. Tada pokazujemo svoje stvarno Ja – ono što jesmo, s obzirom da se ne bojimo osuđivanja. Takva percepcija uključuje usmjerenost na javne aspekte pojma o sebi, ono što pokazujemo drugima i na temelju čega drugi stvaraju dojmove o nama, npr. ponašanja koja manifestiramo u javnosti, manirizmi te ekspresivne kvalitete.
Kako razmišljamo o sebi?
Rezultat takve percepcije i usporedbi je slika o sebi koja može biti manje ili više pozitivna ili negativna. Slika o sebi podrazumijeva znanje o sebi, očekivanja od sebe te procjenjivanje sebe. Također, spoznaja sebe se može odvijati na temelju doživljaja drugih ljudi, odnosno na temelju onoga što drugi kažu o nama – princip reflektirane procjene ili zrcalnog odraza. Takva očekivanja od sebe se sastoje od stvarnog, idealnog i očekivanog Ja. Ako se stvarno Ja ne slaže s očekivanim ili idealnim Ja, osoba će imati sniženo samopouzdanje i samopoštovanje te će tendirati prikrivanju svojih karakteristika, odnosno stavljanju maske i korištenju obrambenih mehanizama. Ako se stvarno Ja ne podudara s idealnim Ja, osoba će se osjećati razočarano, tužno te posramljeno. Također, ako se stvarno Ja ne slaže s očekivanim Ja, doći će do tjeskobe, straha i krivnje.
Zbog brige i straha od svog nesavršenog Ja, i nakon maskenbala stvaramo masku – idealno Ja te Ja za koje smatramo da bismo trebali biti, umjesto da prihvatimo da smo svi nesavršena bića. Tijekom života, već u djetinjstvu, smo stekli potrebu da budemo uvijek kompetentni i inteligentni kako bi pridobili odobravanje i ljubav drugih ljudi. U odrasloj dobi ta maska ostaje s nama te smatramo da smo s njom bolji od drugih.
Sa ili bez maske?
Maska se pojavljuje kada god želimo prikazati sebe kao osobu s više moći, kompetencije, empatije ili ljubavi, nego što zapravo imamo. Kako produbljujemo svoju odluku da ćemo biti iskreniji prema sebi i drugima, počinje se razvijati zdraviji temelj za samopoštovanje. Tada stvarno mišljenje o svojim karakteristikama više nema potrebu za ispunjavanjem nerealnih zahtjeva koju podrazumijeva savršena maska. Uspješno se suočavamo sa stvarnom svijesti o vlastitom Ja. Tada uspijevamo postići potpunu suštinu vlastitog ljudskog potencijala i dosegnuti osobni i profesionalni razvoj, posebno ako dobijemo priliku za stručno vođenje, odnosno coaching. Coaching nam može pomoći jer se fokusira na poboljšavanje vještina osobe te povećavanje njezine učinkovitosti. Isto tako, coaching nas gradi u kvalitetnije zaposlenike i općenito osobe tijekom svakodnevnog života.
Za stvaranje pozitivne slike o sebi potrebno je da:
- prihvatimo sebe,
- uočimo svoje vrijednosti,
- naučimo primati pohvale,
- naučimo primati kritike i uspoređivati se jedino sami sa sobom.
Prihvaćenje sebe podrazumijeva prihvatiti sebe sa svim svojim prednostima i nedostatcima. No, kako bismo to uspjeli moramo se prvo upoznati sa samim sobom. Neki ljudi žive u zabludi i izbjegavaju samokritičko razmišljanje o svojim postupcima, odnosno ne mogu se suočiti sami sa svojim problemima. Ljudi koji ne prihvaćaju sebe u stalnom su sukobu sa sobom, s drugim ljudima, sa svijetom i životom.
Prihvaćanje sebe jedan je od težh zadataka tijekom života. Kad-tad čovjek dođe u situaciju kad to suočavanje postane neizbježno. Tada mora prihvatiti sebe ako se želi promijeniti nabolje.
Treba li nam coaching?
Moramo biti svjesni svojih dobrih i loših osobina i raditi na tome da svoje loše osobine promijenimo, a dobre i dalje njegujemo i razvijamo još više. Coaching je prava metoda koja nam može pomoći u otkrivanju skrivenih potencijala te napredovanju u već postojećim. Također, coaching nam omogućuje razvijanje unutar okvira vlastitog radnog mjesta te može pomoći u bržem uočavanju vlastitih vrijednosti. Uočavanje svojih vrijednosti je vrlo bitno za stvaranje pozitivne slike o sebi. Svaki čovjek posjeduje vrijednosti kojih tek možda treba postati svjestan. Ono što se najčešće događa je da su ljudi većinom zaokupljeni svojim negativnim osobinama i manama, a manje pozitivnim vrijednostima.
Smatra se da je puno djelotvornije ne usmjeravati se na negativnu osobinu koju želimo promijeniti, nego razvijati neku drugu pozitivnu koja na prvi pogled možda i nema s tim nikakve veze... Putem coachinga se možemo usmjeriti na unaprijeđivanje nekih specifičnih perfomansi te usmjeriti se na upravo takvu pozitivnu sliku o sebi. To ne znači da se upornošću ne možemo djelomično ili potpuno riješiti neke nepoželjne osobine. Vjerojatno će nam trebati mnogo vremena i energije jer je i coaching proces koji traje. Iako nam se ta osobina ne sviđa, naučili smo je, navikli smo se na nju, a vjerojatno od nje imamo i neke koristi...
Najveći problem koji se javlja kada pokušavamo promijeniti neku svoju manu je da pozitivne posljedice tek slijede u budućnosti, a negativne su trenutne. Stoga motivacija ne traje dugo.
Maske koje nas ograničavaju
Djelotvornije je pokušati izmijeniti osobinu na indirektan način i putem coachinga raditi na njoj i vještinama na koje ona utječe. S druge strane, već prvog sljedećeg dana nakon maskenbala, pospremamo svoje lijepe šarene maske i ponovno izražavamo svoje „pravo“ lice. Ponovo smo roditelji, zaposlenici, menadžeri, profesori, susjedi, umirovljenici. Na našem licu se, umjesto maske, opet može vidjeti ona poznata ozbiljnost zbog situacije; nemoć i jad zbog nagomilanih problema i obaveza; oprez i zatvorenost prema drugima, da nas ne bi povrijedili; te površni osmjeh, kako ne bi pokazali da nešto nije u redu. I kada bi nas netko s druge planete gledao, vjerojatno bi se čudio gdje su nestala ona prekrasna, šarena, vesela, kreativna, rasplesana i osjećajna bića? Što se to dogodi da ostale dane u godini zaborave svu ovu raskoš koju imaju u sebi te se osude na površnost, nemoć i jadikovke? I još misle da je to njihovo pravo lice, dok ono drugo, veselo i bogato duhom, moraju dobro skriti pod izmišljenom maskom, kao da su radost, neposrednost i srdačnost najveći grijeh.
Zapravo je velika šteta da sva ta naša „prava“ lica gotovo potpuno skrivaju svu našu ljepotu i bogatstvo duha. Taj duh je sposoban s lakoćom i osmjehom suočiti se sa svim svakodnevnim izazovima, kojima prečesto dajemo preveliku moć nad nama. To je isto kao kad bi lav kleknuo pred mišem, što se u životinjskom svijetu ne događa. U našem svijetu je to, iz teško razumljivih razloga, svakodnevna pojava.
Može li se ljude poticati da budu sretniji?
Ali ipak, ako uz pomoć coachinga postanemo taj lav, doći će do veće ljubavi prema poslu i drugim ljudima, veće razine sreće i zadovoljstva, kao i motivacije. Isto tako, pokazalo se da su sretniji ljudi spremniji pomoći drugima, kreativniji su, prosocijalni, altruistični te općenito zdraviji, nego nesretne osobe, koje ponekad zanemaruju prednosti coachinga.
Postoji li magična formula ili tableta za sreću? Takve ideje se čine nemogućima. No, jedan od načina koji najviše obećava da olakšate osobni emocionalni rast i otvorenost osobe jest raditi na postavljanju realnih očekivanja o sreći. Ljudi blago zadovoljstvo često doživljavaju kao neuspjeh jer je izostalo intenzivno zadovoljstvo. Ako na blago zadovoljstvo gledamo kao na uspjeh obično ćemo biti motiviraniji, optimističniji i pozitivniji u pogledu budućih ishoda te prihvaćanju sebe. Ovo jedno malo područje uspjeha nas priprema na sve buduće uspjehe u drugim područjima našega života.
Naše pravo „ja“ ljepše je od svih maski
Sasvim sigurno je da je život prepun izazova te da zahtijeva odgovoran pristup. Međutim, odgovornost znači suočavanje s problemima i njihovo rješavanje, za što nam je potreban optimizam i kreativnost. Bit je da pojedinac sam pronađe svoje odgovore na problem, odnosno da otkrije svrhu coachinga jer na taj način učinkovitije može doći dio rješenja. Pesimizam i osjećaj nemoći mogu samo odmoći ili nas u najboljem slučaju zadržati u status quo poziciji. Stoga bi bilo jako dobro da zanos, kreativnost i pozitivne emocije, kojima u ovo vrijeme karnevala dozvoljavamo da ponovno snažno prokolaju našim venama, zadržimo i nakon njega, te tako damo novi vjetar i novi smisao svim našim ustajalim ulogama. Šarenilo karnevalskih maski, koje nas tako prekrasno oslobađaju, prenesimo na sivilo svakodnevnih maski, koje nas prečesto ograničavaju u svemu što stvarno jesmo i što stvarno možemo biti, i sebi i drugima. Posljedice već znate: odnosi s drugima puni razumijevanja i topline, ostvareni ciljevi i sve začinjeno s puno radosti i veselja. Jednom riječju – život koji vrijedi živjeti punim plućima svaki dan! Uživajte u svojem ,,stvarno Ja''.