Ključno je staviti prave igrače na pravo mjesto - Ivan Ostojić, Wüstenrot

Tanja Pureta: Dobar dan, i dobro došli u emisiju Psihologija uspjeha. Ja sam Tanja Pureta, psiholog, urednica i voditeljica ove emisije. Imam veliku čast i zadovoljstvo vam danas predstaviti i ugostiti Ivana Ostojića, člana uprave Wustenrot stambene štedionice i člana uprave Podravke od prvog srpnja ove godine. Ivane dobro dan i dobrodošli.

Ivan Ostojić: Dobar dan, Tanja! Dobar dan vama i vašim slušateljima!

Tanja Pureta: Ivane, imamo ekskluzivnu vijest. Prije nekoliko dana ste imenovani članom uprave Podravke stupit ćete na poziciju 1. srpnja. Kako su prve emocije i dojmovi?

Emocije i pozitivna trema me pokreću

Ivan Ostojić: Pa emocije su sjajne, nemam tu što skrivati. Prevladava apsolutno zadovoljstvo, to je na određen način značajan iskorak u mojoj profesionalnoj karijeri, da emocije su apsolutno pozitivne. Postoji jedna pozitivna trema s obzirom da je Podravka sjajna organizacija u kojoj ima puno izazova i posla. Ta pozitivna trema sigurno skupa sa zadovoljstvom dominira u emocijama koje se kod mene događaju.

Tanja Pureta: Sasvim sigurno. Ja vjerujem da se, osim emocija, se tu javljaju i neke vizije. Što bi već sad? Gdje? Kako se vidite? Što bi već sad napravili? Jel' se već to počinje razjašnjavati ili kristalizirati vizija?

Ivan Ostojić: To vam je kao kad u nogometu pitate trenera koja mu je vizija igre. On vam kaže i 4-4-2 ili 4-4-3, 4-3-3. Mislim da je menadžment dosta sličan nogometu. I u menadžmentu je ključno staviti pravi igrače na prava mjesta. Takav coaching je temeljni zadatak svakog menadžera. Podravka je jedna od najboljih organizacija u Hrvatskoj i tamo se sigurno radi jako, jako puno odličnog posla i moj će zadatak biti vrlo izazovan. To je da kroz coaching te odlične ljude učinim još boljima. To je prvi cilj, prvi posao. Posao menadžera je i da detektira low performere i da se kroz coaching optimizira rad tih timova. Veseli me budućnost. Veseli me situacija da ću biti u prilici sudjelovati u upravljanju Podravkom.

Coaching odlične ljude radi još boljima

Tanja Pureta: Jako mi je, kao psihologu, drago čuti da razmišljate o ljudima i o tome da su ljudi puni kvaliteta i snaga i želite odlične ljude kroz coaching učiniti još boljima. Kada pitam pitanje tko dolazi na mjesto člana uprave, prvo krenu s tim menadžerskim pitanjima, odnosno odgovorima. Vi ste krenuli s liderskim. Je li ta liderska usmjerenost nešto što ste stekli u vi Wustenrotu tijekom ovih 20 godina članstva uprave?

Ivan Ostojić: Rekao bih rekao da se lideri rađaju, ali da coaching na mnogo načina ljudima pomaže da to i postanu.

Wustenrot je značajno oblikovao mene i moju karijeru te je bio sjajna platforma za rad na sebi i coaching rad sa suradnicima i timovima. To je sjajna epizoda u mojoj karijeri i vjerujem da me ta epizoda učinila i boljim čovjekom i kvalitetnijim menadžerom.

Tanja Pureta: Tamo ste 20 godina i vjerojatno sad kad ste imenovani, sad trebate još napraviti neke stvari koje se prije odlaska. Trebate nekako zaokružiti stvar. Imate li ideju ili ideje što bi se još trebalo obaviti Što još trebate napraviti prije odlaska?

Ivan Ostojić: Da, rekli ste 20 godina. Kad neka organizacija u Hrvatskoj uspješno postoji 20 godina, to je već samo po sebi uspjeh. Mi smo u tih 20 godina imali plovidbu mirnim morem. Imali smo i plovidbu u neverama, jakim burama i jakim vjetrovima. Danas je to prodajna organizacija, odnosno jedna organizacija u kojoj je prodaja srce te organizacije i sigurno jedna od najboljih i najefikasnijih prodajnih mreža na financijskom tržištu.

Naši nas klijenti vide kao rješenje

To je nešto što me čini ponosnim. Važno mi je da nas konkurencija respektira, da nas naši klijenti vide kao rješenje svojih životnih izazova i životnih problema. Sve skupa me čini jako sretnim i zadovoljnim. I kad pogledam iza sebe to što ostavljam, mogu biti sretan.

Tanja Pureta: Vjerujem da ste kroz coaching razvili ljude kojima ostavljate vaše uspjehe da se mogu i dalje razvijati?

Ivan Ostojić: To je za hrvatske standarde srednje velika organizacija, nekih dvjestotinjak zaposlenih. I kvaliteta upravljanja je na visokom nivou. Ja volim kazati da je lako je biti dobar kada je dobro svuda oko nas. Međutim, kvaliteta upravljanja dolazi do izražaja u teškim trenucima. Wustenrot je imao dosta teških, izazovnih trenutaka u svom poslovanju, i ljudi su se kroz coaching naučili nositi s problemima i poteškoćama. I dobro broditi tim situacijama.

Tanja Pureta: Ivane, imala sam priliku vidjeti vaš tim na jednom team buildingu i mogu reći da ih je, konkretno prošle godine, za vrijeme Korone, krasila velika količina motivacije i jednog pozitivnog elana. Rekli ste da ste kroz coaching izgradili taj jedan tim. Kako ste uspjeli to napraviti? Da vaši ljudi imaju takvu jednu želju, da daju dodanu vrijednost i takav doprinos?

Organizacije moraju kontinuirano ulagati u ljude

Ivan Ostojić: Mi smo organizacija koja kontinuirano ulaže u ljude, ulagali smo u odnose s tim ljudima, da to ljudi osjete i sudjeluju u izgradnji organizacije i ostvarivanju rezultata. Kad podijelite odgovornost sa svojim suradnicima sa ciljem da se ostvaruju kvalitetne rezultate, većina ljudi to dobronamjerno prihvati i vuče sa ciljem da budemo što bolji kao organizacija i da svi dionici u tom procesu, vlasnici, klijenti i zaposlenici budu sretni i zadovoljni.

Tanja Pureta: Vjerujem da je to postignuće na koje ste ponosni. Na koje ste još svoja postignuća ponosni?

Ivan Ostojić: Prije smo se dotakli ovih 20 godina. Kad pogledam organizaciju prije 20 godina i danas, tu se vidi izvrstan napredak i razvoj organizacije. Samo po sebi veliko je postignuće pomaknuti organizaciju koja je u jednom trenutku bila usmjerena na stambenu štednju, a danas smo jedna od najprofitabilnijih kreditnih institucija na financijskom tržištu u Republici Hrvatskoj. To je svakako jedan od uspjeha organizacije. Međutim, još je bitno naglasiti, mi smo prvi na tržištu ponudili stambene kredite preko 20 godina s fiksnom kamatnom stopom. To je proizvod koji nije bio u ponudi dok stambene štedionice nisu počele financirati stambene potrebe. To je svakako nešto što ima širu društvenu vrijednost, jer svaka odgovorna država je zainteresirana da joj se građani zadužuju. U segmentu samog financiranja su stambene štedionice odigrale vrlo bitnu ulogu u pozicioniranju tog proizvoda na tržištu. Druga stvar, mi smo pioniri u nekim stvarima što se tiče prodaje financijskih proizvoda.

Fokus prodaje mora biti na klijentu

Mi smo prije desetak godina prvi počeli fokus prodaje stavljati na klijenta, a ne i više na produkt. To smo pionirski, donijeli na tržište. Danas kompletno cijela financijska industrija ima prodaju temeljenu na klijentu i potrebama klijenata, a ne na proizvod, a mi smo bili pioniri. I što je sad, u posljednje vrijeme aktualno i što mi već nekoliko godina vrlo intenzivno radimo. Mi financiramo rješavanje stambenih pitanja hrvatskih građana koji su zaposleni u inozemstvu. Već nekoliko godina značajan portfelj novo odobrenih stambenih kredita odobravamo građanima Hrvatske koji su zaposleni u inozemstvu i koji kupuju nekretnine u Hrvatskoj. Time ih vežemo za domovinu, iako su privremeno odselili i sudjelujemo u tom procesu vezivanja osoba koje su iselili iz Hrvatske s Hrvatskom.

Tanja Pureta: To je win-win-win za sve. Čestitam na izvrsnom postignuću. Može se reći da ste u puno stvari bili prvi i u tih 20 godina postavili standarde poslovanja. Nešto što su slijedili drugi koji se bave financijskom industrijom u Hrvatskoj i možete biti jako, jako ponosni na svoje uspjehe. I generalna organizacija i vi kao član uprave. Koji su izazovi, a koje prilike na funkciji člana uprave?

Ivan Ostojić: Izazovi se u pravilu pojavljuju sami. Izazove rijetko samostalno kreirate, a prilike stvarate sami. Idealna je situacija i kad izazove počnete pretvarati u prilike. To je poželjna situacija i ponovit ću što sam rekao maloprije. Lako je biti dobar menadžer kad su okolnosti dobre i kada svi dobro funkcioniraju onda vam coaching gotovo i ne treba.

Kvaliteta menadžmenta dolazi do izražaja u teškim vremenima

Međutim, kvaliteta upravljanja dolazi do izražaja upravo u izazovnim i teškim situacijama kada je coaching izuzetno važan alat. Sposobnost menadžmenta se ogleda u tome da te izazove pretvori u prilike. Tu se, kroz coaching, događa promjena koncepta i promjena ponašanja koja može organizaciju dignuti na razinu više.

Tanja Pureta: Rekli ste da se stambena štedionica suočavala s izazovnim vremenima. Kako ste vi to prilagodili svoj način upravljanja tim izazovnim situacijama? Je li vam prva izazovna situacija bila najteža, pa je sad sve lakše? Ili je svaka nekako na svoj način izazovna?

Ivan Ostojić: Svaki sljedeći izazov je sve lakši. Najteži izazov smo imali prije desetak godina, kada su vlasnici u jednom trenutku razmišljali o tome da se povuku iz biznisa. U jednom trenutku je političkom odlukom čitav sustav doveden u pitanje zbog činjenice da su ukinuta državna poticajna sredstva na stambenu štednju. To je do tog trenutka bio ključni prodajni argument. Imate situaciju u kojoj vlasnik ne vidi budućnost za organizaciju i rado bi se povukao, a vi koristite coaching da ga, kao menadžer, motivirate da to ipak nije kraj i da se treba strpjeti i pričekati da vidi kako ćemo pokrenuti stvari. Mi smo u tom trenutku, i to nam je bio možda najveći izazov u poslovanju, mobilizirali zaposlenike i poslovne partnere te tu situaciju potpuno krenuli u svoju korist. Riješili smo se tog državnog poticaja kao nekog ključnog prodanog argumenta.

Prodaja s klijentima treba pronaći zajednički jezik

Pronašli smo neke druge niše i prilike za prodaju te smo nakon toga nastavili poslovati vrlo uspješno. Većini organizacija je situacija s Covidom bila najveći izazov u poslovanju. Međutim, mi smo to prebrodili vrlo jednostavno i bez nekih velikih poteškoća. Imali smo vrlo kvalitetan portfelj klijenata s kojima smo pronašli zajednički jezik. Imali su mogućnost ugovaranja moratorija na otplate stambenih kredita. Korisnici stambene štednje nisu plaćali depozite. Nama je to razdoblje, koje je većini drugih bilo vrlo, vrlo izazovno, bio vrlo mirno i normalno.

Tanja Pureta: Za razliku od onog kad ste morali uvjeriti vlasnika da postoje argumenti da se ostane, bez obzira što je glavni prodajni argument nestao. Svaka čast, to je stvarno vrlo hrabra odluka. Imali ste pravu viziju u pravo vrijeme i snagu da tu viziju i provedete.

Ivan Ostojić: Rekao bih da je vizija bitna, ali bitna je i ta energija i sposobnost, motiviranje ljudi i coaching ljudi da je svaka teška situacija ujedno i prilika. I da mi iz toga možemo izaći još bolji i kvalitetniji i da su to prilike za rast, kako pojedinaca tako i organizacije. To je prava situacija za coaching.

Tanja Pureta: Ljudi su to tako i doživjeli. Vidjela se na njima ta promjena u ponašanju i promjena u stavu.

Ivan Ostojić: Mi u organizaciji biramo ljude koji su u osnovi ratnici. Mi obožavamo situacije koje su izazovne i u njima se najbolje snalazimo. Nama mir i stabilna situacija ne odgovaraju. Mi volimo teške, izazovne situacije i tako su selektirani i ljudi u organizaciji da najbolje od sebe dajemo u najtežim trenucima.

U selekcijskom procesu treba dobro procijeniti čovjeka

Tanja Pureta: Kako selektirate ljude, odnosno ratnike da dođu kod vas? Kako vi prepoznajete ratnike? Onako, prije nego što ih vidite na muci, što bi se reklo ili u ratu?

Ivan Ostojić: Teško je ratnika prepoznati prije bitke. Ipak postoje metode kako ćete procijeniti čovjeka koje koristimo u selekcijskom procesu. Ali suradnike najbolje razvijaš da koristiš coaching, da im daješ neke teške zadatke i na tim zadacima vidiš tko je u stanju, tko je ratnik, tko može u bitku, a tko nije kalibar.

Tanja Pureta: Vi vjerujete da se ljudi mogu razvijati kroz teške zadatke, samo je jako bitno da taj izazov prihvate.

Ivan Ostojić: Apsolutno, to je kao i s djecom. Djecu razvijate, dajete im zadatke kojima ih možete razvijati. Zaposlenicima dajete zadatke i dajte im odgovornost, primjenjujete coaching, dajte im alate za realizaciju zadataka pa se oni mogu razvijati.

Tanja Pureta: Vi ste sami sebi davali zadatke ili ste imali dobre mentore?

Ivan Ostojić: I jedno i drugo. Imao sam sreću raditi u upravi s kolegom koji je bio i još uvijek jest sjajan mentor. On izvrsno poznaje coaching. Istovremeno ja sam osoba koja ima vrlo visoku samo-motivaciju, pa nemam problema sa pronalaženjem motiva.

Tanja Pureta: Dakle. rođeni ste ratnik i rođeni lider.

Ivan Ostojić: Jesam li lider to mi je teško reći, a vjerujem da jesam ratnik.

Tanja Pureta: Sasvim sigurno! Uvjeriti vlasnika da da treba ostati na tržištu, bez obzira što mu je glavni prodajni argument izašao iz ruke je nešto što je stvarno dostojno najviše razine ratničkih sposobnosti.

Lider mora biti i ratnik

Ivan Ostojić: Istina, slažem se. Da bi se moglo obavljati funkciju člana uprave morate biti ratnik.

Tanja Pureta: Bez daljnjega. Koja su znanja i vještine uz coaching za to potrebna i kako ste ih stjecali?

Ivan Ostojić: Mogu ovdje. Citirat ću Stevea Jobsa koji je jednom rekao da izvanredan menadžer ne mora biti savršen. To je odgovor na vaše pitanje. Da, dobar menadžer mora imati čitav niz kvaliteta. Ne samo individualnih sposobnosti kao što je coaching, tehničko znanje i iskustvo ili inteligencija. Rekao bih da je ključna komponenta dobrog menadžera i lidera karakter.

Vjerujem da loš čovjek ne može biti dobar menadžer. To mi je životna filozofija. Mislim, da uz karakter koji je jako važan, morate imati kvalitete u smislu komuniciranja, morate biti fokusirani na rezultate. Ako ste još i lider, morate biti u stanju mijenjati i sebe tijekom vremena i mijenjati ljude oko sebe.

Tanja Pureta: Je li važnije znati mijenjati ljude oko sebe ili prihvatiti činjenicu da morate mijenjati sebe?

Ivan Ostojić: Rekao bih da je i jedno i drugo podjednako važno. Treba biti u stanju i imati kapacitete za osobnu promjenu ako i za mijenjanje ljudi oko sebe. Nema puno ljudi kapacitet mijenjati sebe, a to je jako bitna karakteristika za menadžment i leadership.

Tanja Pureta: Spomenuli ste karakter. Etika karaktera je nešto što se dosta često pojavljuje baš u menadžmentu i leadershipu. Rekli ste da samo dobar čovjek može biti dobar lider. Koliko je važan taj karakter? Što je taj karakter po vama? Što je to? Što je bitno da čovjek ima karakter? I može li se to nekako razviti?

Na dugi rok morate raditi ispravno

Ivan Ostojić: Da pitate većinu mojih suradnika da vam u dvije riječi kaže i kakav sam ja, većina će vam reći da sam strog i pravedan. To je nešto što je poželjna osobina dobrih menadžera i dobrih lidera. Da se na transparentan i ispravan način komunicira i odnosi prema svojim suradnicima, prema poslu, prema rezultatima.

Tanja Pureta: Treba biti pošten i prema sebi i prema drugima. Važno je znati što je ispravno.

Ivan Ostojić: Dobro, to je točno.

Tanja Pureta: A ne se svidjeti svakome. Ili napraviti nešto oportunistički, kratkoročno.

Ivan Ostojić: Ispravne stvari na dugi rok su jedino bitne.

Tanja Pureta: Odlično, je li to nešto što čovjek mora razviti ili smo to stekli u djetinjstvu?

Ivan Ostojić: To su stvari koje se vremenom razvijaju i rekao bih da ih se može naučiti ako se coaching primjenjuje na ispravan način. Samo trebate imati kapacitet da ih naučite, sposobnost da ih naučite, ali mislim da se takve stvari mogu naučiti tijekom vremena.

Tanja Pureta: Na kraju ispadne da je kapacitet ili otvorenost za učenje nešto što je najvažnija stvar hoće li čovjek uspjeti ili ne. Ako ima sposobnost učenja, to je nešto što mu može omogućiti uspjeh. Da se vratimo na buduću poziciju. S kojim bi se mogućim preprekama mogli susresti i kako ih planirate spriječiti?

Tri su najvažnije grupe dionika

Ivan Ostojić: Znate kako se bori protiv vatre? Kad vatra gori i naiđe na prepreku što se događa s vatrom? Ona se rasplamsa, raste i uništi prepreku. A što ako prepreke nema? Što se s vatrom događa? Gasi se jer nema prepreke, nema što gorjeti. Prepreke su apsolutno dobra stvar i jedva čekam te prepreke, jer su one prilika za rast i razvoj.

Tanja Pureta: Takav pogled prema preprekama je nešto što se rijetko vidi i smatra se da je to temelj psihološke čvrstine i otpornosti te zdravlja i uspješnosti. Ja vjerujem da bi vam čovjek i poželio neku prepreku! Vi ste član uprave sada u Wustenrotu i bit ćete u Podravci te trebate voditi računa o interesima svih dionika. To sasvim sigurno nije jednostavno. Kako i koliko je to zahtjevno i koja je vaša dosadašnja formula uspjeha i mislite li ju primjenjivati i dalje?

Ivan Ostojić: Opet ću citirati Stevea Jobsa iako mi nije on omiljeni lik. Rekao je: „Da sam htio da me svi vole prodavao bih sladoled.“ Uvijek treba balansirati između dionika. Po meni su 3 ključna dionika: vlasnik, zaposlenici i klijenti, odnosno potrošači. Postoje još i drugi ali ova tri su tri stupa, koji su međusobno jako povezani i isprepleteni. Formula uspjeha je da su svi dionici zadovoljni i da te ih se poštuje. Dioničari su zadovoljni kada organizacija raste, kada se razvija, kada se stvara profit. Zaposlenici su zadovoljni kada rade u takvoj organizaciji i kada su za to što rade dobro plaćeni i sretni su s poslom koji rade.

O onom što radite morate upoznati sve oko sebe

Kad klijenti od organizacije imaju dodatnu vrijednost od konzumiranja proizvoda ili usluga, onda smo zaokružili cijelu priču. Da su ta 3 stupa zadovoljna i sretna. To je najbolja formula uspjeha.

Tanja Pureta: Je li dovoljno ostvariti rezultat koji vide zaposlenici, klijenti i vlasnik ili o tome trebate i redovito pričati. Koliko je priča i stalno podsjećanje svih na zadovoljstvo, na parametre koji već postoje, nešto što je važno za zadovoljstvo dionika.

Ivan Ostojić: Stipe Božić je jedanput rekao da je cilj jako važan, ali je put do cilja još važniji. Da, coaching treba koristiti i pričati s ljudima o cilju te im pomagati u njegovom ostvarenju. Ne možete ostvariti cilj bez ekipe, bez tima, bez ljudi, bez suradnika. To je apsolutno nemoguće. Zaposlenici, cilj i profit organizacije su jedno.

Tanja Pureta: A kad postignete neki cilj vidi li se odmah neki novi cilj prema kojem se ide, neka nova motivacija? Ili ponekad možda zastanete kao kad ste dobili mogućnost da postanete dobra stambena štedionica, da vas klijenti prepoznaju i slično? Što je sljedeći cilj?

Ivan Ostojić: Svaka stagnacija silom teže vodi ka padu, to je fizikalno pravilo. Ako ne rastete, ako ne idete uzbrdo, u nekom trenutku iz pravocrtnog kretanja uvijek idete prema dolje. Treba stalno tražit nove motive, nove ciljeve, pokušavati iz dana u dan biti bolji, kvalitetniji i uspješniji. Pa gdje god vas to dovede!

Ako prodajete usluge servis klijenata mora biti izvrstan

Tanja Pureta: Što današnji Wustenrot klijenti traže drugačije od klijenata od prije 5 ili 10 godina? Ili imaju slične zahtjeve?

Ivan Ostojić: Nije. Mijenjaju se navike potrošača. U nekim segmentima vi možete kreirati navike potrošača, ali u puno toga se morate prilagođavati. Mi sigurno nemamo najjeftinije proizvode, ali imamo vjerojatno najbolji servis klijenata. To je niša u kojoj mi jako dobro funkcioniramo. Ja svojim ljudima kroz coaching kažem mi prodajemo odjela. Mi šijemo odjela klijentima po mjeri, izmjerimo ih, vidimo što bi oni htjeli i koje materijale, koliko su spremni platiti. Kad dobijemo kompletnu sliku o motivu i kapacitetu klijenata, mi dolazimo sa ponudom i s prijedlogom. Kad vi danas kao potrošač dolazite u banku za realizaciju stambenog kredita u pravilu više puta trebate razgovarati sa svojim financijskim savjetnikom.

E sad, ako u tom procesu vi dolazite s autom, tražite parking i ne možete ga naći ispred poslovnice. Ili ste ga našli, ali ste zaboravili platiti parking pa ste po povratku našli prometnu kaznu, nervozni ste, niste zadovoljni. Izgubili ste vrijeme, možda niste dobili ni kvalitetne odgovore od financijskog savjetnika i na kraju krajeva, dobili ste prometnu kaznu. Mi smo tu promijenili koncept i potpuno se prilagodili klijentima na način da sve što možemo napraviti za klijenta napravimo na mjestu koje njemu odgovara. U vrijeme kada njemu odgovara i na način kako njemu odgovara. Moji ljudi ne sjede u poslovnicama nego se dogovaraju s klijentima gdje njima odgovara.

Menadžerske vještine su traženije od liderskih

Mogu doći u ured, razgovarati s njima u njihovom uredu. Doduše, malo klijenata želi razgovor o kreditu u vlastitom domu. Ali ima klijenata koji vas naruče doma. Mi idemo prema klijentu, a ne čekamo da klijent dođe k nama. U tom procesu realizacije kredita mi napravimo stvarno jako puno dodatnih stvari za klijenta s ciljem da mu olakšamo i ubrzamo proces. I to je neki forte u kojem smo mi jaki i dajemo dobar servis.

Tanja Pureta: Odlično ste nam približili što je Wustenrotova dodana vrijednost u cijeloj koncepciji industrije. Da se nešto osmisli, domisli i vodi. Slično je i s menadžerskim i liderskim vještinama. Je li danas važnije imati dobre menadžerske vještine ili dobre liderske vještine, pogotovo na vašoj poziciji?

Ivan Ostojić: Danas su, nažalost, menadžerske vještine više tražene od liderskih. To je generalno posljedica veličine hrvatskog tržišta. Ne postoje neki drugi objektivni razlozi. Hrvatsko tržište je vrlo malo. Mi ne raspolažemo vlastitim kapitalom, nego raspolažemo odličnom radnom snagom i prirodnim resursima. I njima privlačimo strani kapital. Strani kapital ne treba lidere, strani kapital treba uglavnom menadžere.

Ne da da ja imam nešto protiv stranog kapitala. Bože sačuvaj, ja godinama radim za stranu organizaciju i mislim sve pozitivno o stranim organizacijama koje su u Hrvatsku donijele jako, jako puno dobrog. Ali, generalno, u tom segmentu strane organizacije više cijene menadžere nego lidere.

Prilike treba tražiti, a ne ih čekati

Tanja Pureta: Koliko danas ljudi imaju razvijene menadžerske vještine? Kad ih postavite na mjesto menadžera ili voditelja, mogu li se oni nositi sa tom ulogom?

Ivan Ostojić: Rekao bih da Hrvatska ima vrlo dobre menadžere. Mi imamo relativno solidan obrazovni sustav koji generira prilično dobre kadrove za stručne poslove među kojima se onda događa preobrazba iz stručnjaka u rukovoditelja. Rekao bih da mi s tim nemamo ozbiljnih izazova i da su organizacije dobro vođene. Organizacije koje imaju dobru strukturu i kvalitetno vlasništvo su dobro vođene.

Tanja Pureta: Ali vi sebe više doživljavate kao lidera. Što za vas znači biti lider i koliko mislite da ste u tome dobri?

Ivan Ostojić: Ja za sebe kažem da mogu pokrenuti promjene. To mi je osobina. Mogu biti pokretač promjena i najsretniji sam kad ljude oko sebe učinim zadovoljnima. To mi je najveća satisfakcija. Ako su to liderske osobine, recimo da sam mješavina menadžera i lidera.

Tanja Pureta: Pokretač je o prvom redu lider, a sasvim sigurno ste i menadžer. Što biste poručili svima koji priželjkuju sličnu karijeru? Karijeru kakva je vaša? Sigurna sam da ih ima.

Ivan Ostojić: Ima jedna narodna poslovica koja kaže kukavica zgodu čeka, a junak je vreba. Moja je životna filozofija da svi mi u životu dobijemo određeni broj prilika i dobar dio nas te prilike ne primijeti. Prođu nam ispred nosa i ne vidimo ih. Jedan dio prilika primijetimo, ali iz različitih okolnosti, u različitim trenucima ih ne iskoristimo. Ili nemamo hrabrosti ili se nešto drugo dogodi. Uglavnom, ne iskoristimo ih. Samo mali broj prilika koje nam se u životu pojave iskoristimo. E sad, važno je prepoznati priliku koja nam dođe u životu i iskoristi ju.

Tanja Pureta: Apsolutno! Ja vjerujem da je Vama malo koja promakla i da će malo koja promaknuti, makar bila odjevena u ratničko odijelo! Hvala Vam lijepa na razgovoru, vjerujem da ste mnoge inspirirali sa svojom pričom, jako dobrim citatima i s motivirajućom ratničkom strašću kojom pristupate poslu. Želim vam svako dobro i na postojećoj i na novoj funkciji. Čujemo se i vidimo nekom drugom prilikom.

Ivan Ostojić: Dogovoreno. Hvala Vama.