Zeleno rješenje javnog gradskog prijevoza

Zeleni krovovi postaju sve popularniji i pritom najbolje rješenje. Nastali iz potrebe za rješenjem problema i izlaskom na čisti zrak i barem djelomičnu zamjenu boravka u prirodu nakon višesatnog boravka u zatvorenom prostoru zeleni krovovi izgleda imaju i dodatne učinke. Mjerenja su pokazala da ovakav način uređenja krovova znatno poboljšava energetsku učinkovitost, a pri tome se čuva i energija. Zeleni krovovi mogu smanjiti gubitak topline čak do 34%, a pročišćavaju i zrak apsorbirajući ugljični dioksid te stvarajući kisik.

Odnedavno i gradski prijevoznici, temeljem novih vrijednosti koje se pokušavaju primijeniti širom svijeta, koriste neku inačicu bio goriva pa su nam zeleni autobusi pak poznati i u Hrvatskoj. Od zagrebačkih autobusa koji voze na biogoriva, do potpuno "zelenih" električnih autobusa (i to hrvatske proizvodnje!) koji su ovo ljeto obogatili koprivnički javni prijevoz. No, hortikulturni umjetnik iz Španjolske, Marc Grañén, dizajnirao je "fitokinetički" autobus. Drugim riječima, postavio je zeleni krov na gradske autobuse. Dok autobus vozi po gradu, zeleni krov apsorbira CO2 i stvara kisik. Zeleni krov ujedno smanjuje potrebu za hlađenjem autobusa, a rješenje ujedno navodnjava i vrt koristeći kondenzaciju koja se izvlači iz cijevi za klimatizaciju. Poduzeće Phytokinetic tako je na inovativan način stvorilo simbiozu između tehnologije i prirodnih živućih oblika te spojilo održivost i ljepotu u jednome.

Rješenje za gužve u Milanu? Bicikli!

Milano je 2008. bio proglašen velikim problemom, to je grad s najzagađenijim zrakom u Europi, a rješenje nije donijela niti 2015. kada su stigli neki od rekorda u zagađenosti. Sve je to ponukalo gradske oce da se debelo zamisle i pokušaju pronaći načine koji bi zagađenost privremeno, ako već ne i trajno smanjili. U prosincu je grad morao zabraniti upotrebu automobila tijekom tri dana te je čak otkazan tradicionalni novogodišnji vatromet. Stoga su se milanske vlasti odlučile na drugačiju strategiju i rješenje. Smanjiti promet automobilima što je više moguće makar i plaćali svojim sugrađanima koji odluče na posao putovati biciklom. Grad je za ovu namjenu izdvojio čak 35 milijuna eura.

Milano nije prvi u ovakvom pokušaju već su se poveli za jednim francuskim rješenjem. Od 2014. francuski zaposlenici mogu dobiti 25 centi za svaki kilometar kojeg pedaliraju do posla. Međutim, od 10.000 inicijalno zainteresiranih svega je 419 ljudi stvarno ustrajalo u vožnji biciklom. Milano planira davati više iznose kako bi osigurao bolji poticaj građana. Kao mogući način praćenja stvarno prijeđenih kilometara biciklom ponuđena je aplikacija za pametne telefone koja bi pratila brzinu kretanja. No, s obzirom na gust milanski promet, biciklisti bi mogli biti i brži od automobila.

A zašto ne to rješenje?

Rješenje ima netko drugi, ja sam samo običan radnik je varijanta skrivanja od odgovornosti kojoj se prije ili kasnije svi okrenemo. Na taj se način osjećamo barem na trenutak sigurniji, izbjegli smo problem neugodnu situaciju, koja se, nadamo se, neće ponoviti. Sigurno smo se svi kad-tad uhvatili u mislima ili kako izgovaramo: "Ja to ne mogu". I najčešće sve na tome ostane. Ili bolje reći – stane. No, ponekad nas sasvim jednostavno pitanje "Zašto ne?" može odvesti u neslućenim smjerovima. Zato što nas prisiljava da promislimo zašto mislimo da nešto ne možemo. Što je to što nas sprječava ili koči? Tjera nas da dublje promislimo o svim razlozima za i protiv. I tada ćemo vrlo često shvatiti da se neka ideja koju smo smatrali nepremostivom može pretvoriti u pravo rješenje.

Nekad se jednostavno treba prepustiti i upustiti. Nije to uvijek preporučljivo učiniti. No, pitanje "Zašto ne?" može nam upravo pomoći da uvidimo što možemo dobiti, a što izgubiti ako neku priliku ili ideju propustimo i ne realiziramo. Jer ponekad se radi samo o malo boljoj organizaciji našeg vremena. Ili o odricanju nekog komfora privremeno za dugoročno daleko veće unutarnje zadovoljstvo. Što možemo kad je kratkotrajna dobit tu i teško se može uspoređivati s dugotrajnom!