Kad izgubimo važne stvari teško je očekivati da će nam ih netko vratiti. Rješenje je na dohvat ruke i jednostavno u doba digitalnih tehnologija.
Kad izgubimo neke važne stvari teško je očekivati da će nam ih netko vratiti. No rješenje je na dohvat ruke i jednostavno u doba digitalnih tehnologija! Naravno, moramo se potruditi da i njega negdje ne izgubimo! Australka Maree Machin izgubila je tijekom godišnjeg odmora vrijedan fotoaparat. Čak da ga je netko i pronašao, ne bi znao kome ga vratiti. Na aparatu nije bilo ničega po čemu bi se mogao utvrditi vlasnik. Odlučila je da neće ponoviti istu grešku te počela tražiti rješenje. Psihologinja po zanimanju, Machin zna da će 80% ljudi vratiti pronađene stvari ukoliko lako mogu identificirati vlasnika. Ne znam je li sličan postotak i kod nas, ali uvijek se nađe poštenih pojedinaca. No, kako nije uspijevala pronaći odgovarajuću oznaku za razne vrijedne predmete, upustila se u kreiranje vlastite.
Nakon dvije godine istraživanja raznih tehnologija i materijala rješenje je pred nama - rođen je TracTAG. Oznaka koja na sebi nosi QR kod i može se pričvrstiti na razne predmete poput mobitela, računala ili ključeva. QR kod se jednostavno očita mobitelom i dobiju se podaci vlasnika. Na svakoj oznaci otisnuto je obećanje nagrade te riječi "Ja sam ga izgubio, ti si ga pronašao, samo ga skeniraj".
Pravi lider ne upire prstom već traži rješenje
Najvećem broju ljudi je jako teško priznati grešku pa uvijek imaju krivce za svoj neuspjeh i za svoje loše rezultate. Kad dodamo da njihov menadžer ili lider jedva čeka da im tu grešku nabije na nos, stvari postaju još kompliciranije. I to nije samo kod nas već je tako u čitavom svijetu. Kultura kompetitivnosti nalaže da napreduju samo najbolji (što god najbolji značilo!), a za greške se optužuju drugi iako svi griješimo i greške su jedno od najvažnijih načina stjecanja iskustava i, posljedično, mogućnosti usavršavanja!
Svi mi griješimo, ali samo rijetki među nama svoje greške i priznaju. Steve Tobak je strateški konzultant s preko trideset godina iskustva. On poručuje: 'Pravi vođa ne okrivljuje druge jer oni koji igraju igru okrivljavanja mogu dogurati daleko, a na kraju će ipak izgorjeti i sami sebe uništiti.'
Bitno je ponekad biti potpuno iskren i raščistiti što ne valja kako bi se stvari popravile, ali pravi lideri to rade u izdvojenim razgovorima unutar četiri uredska zida i ne iznose prljavo rublje pred čitav tim ili odjel. Tobak poručuje: 'Ako ne shvaćate da primati veliku plaću ujedno znači i da odgovarate za svoje greške, ali i greške članova svog tima, tada jednostavno niste kvalificirani za takvu vrstu odgovornosti'.
Korporativna kultura preuzimanja odgovornosti za vlastita djela se uči iz okruženja i zato je bitno da prestanemo optuživati druge i skrivati se iza tih optužbi. Naći rješenje u situacijama je puno važniji zadatak od onog da se pronađe krivac.
