Što mislite koje važne osobine treba imati svaki voditelj? Postoje li osobine koje pospješuju posao voditelja? Često se događa da nekada želimo biti poput osoba koje su naši rukovoditelji i, na neki način, se divimo njihovom vođenju.
Kroz povijest se pričalo da su voditelji bili inspiracija generacijama ljudi. Iz tog razloga, nije čudno da mnogi pokušavaju dokučiti osobine voditelja kako bi i njihovo poslovanje bilo jednako uspješno kao ono njihovog voditelja. Na taj način, voditelji postaju uzori mnogim ljudima. Kako svaki nogometaš ima vlastiti uzor i osobu kojoj se divi, isto tako i djelatnik organizacije može pronaći uzor u vlastitom voditelju. No, uzor ne mora biti vlastiti voditelj, može biti i neki drugi iako je i radna atmosfera ugodnija ako je upravo vlastiti voditelj uzor svojim djelatnicima.
Često se za voditelje koristi naziv menadžer, no oba su naziva točna i pravilna. Posao kojeg obavljaju naziva se menadžment, a menadžment je funkcija koja koordinira ljudske napore da izvrše određene ciljeve efikasno koristeći dostupne resurse. Pojam menadžment često kod ljudi asocira na visoko školovane ljude, na visokim pozicijama u društvu koji donose jako bitne odluke, stoga nije nepojmljivo da su upravo menadžeri ili voditelji osobe koje su često uzor drugima čak i u slučajevima kad odlaze na odmor.
Crte ličnosti vođe kroz povijest
Sada kada smo upoznali voditelje i ono čime se bave, važno je istaknuti koje su njihove poželjne crte ličnosti ili osobine. O tome se počelo govoriti u 19. stoljeću kada je osmišljen prvi sustavni način gledanja na vođenje usmjeren na pronalaženje čimbenika koji ljude čini velikim vođama. Jedan od prvih književnika koji je govorio o važnim karakteristikama voditelja jest škotski pisac i filozof Thomas Carlyle koji je 1841. u svom djelu "Heroes and Hero Worship" postavio temelje takozvanoj Teoriji velikog čovjeka. U njoj je opisao osobe koje su ostvarile određene stupnjeve moći poput careva, monarha, plemstva ili crkvenjaka.
Uočio je da su ti ljudi "oblikovali povijest zahvaljujući viziji njihovog intelekta, ljepoti njihove umjetnosti, snazi njihovog voditeljstva te iznad svega, božanskom nadahnuću". Kada bismo povukli crtu s današnjim voditeljima, mislim da bismo se svi složili kako upravo te karakteristike opisuju njihovu uspješnost. Voditelji trebaju biti nadahnuti te trebaju imati čvrstinu u svom vođenju kako bi uspjeli održati ravnotežu te razvoj unutar svog poduzeća. No, bitna je i sama komunikacija s djelatnicima. Kada se voditeljska snaga i čvrstima upari s kvalitetnom komunikacijom unutar poduzeća, složit ćemo se da smo dobili pun pogodak. Kako bi se u narodu reklo šefa za poželjeti.
Voditeljske osobine su nasljedne
No, vratimo se mi još malo u povijest karakteristika vođenja. Nakon Thomasa Carlylea, Francis Galton ide i korak dalje pri opisivanju važnih karakteristika voditelja u djelu "Hereditary Genius" 1869. godine. U njemu proučava postoje li voditeljske kvalitete i u obiteljima onih koji su se popeli visoko na hijerarhijskoj ljestvici društva. U svom istraživanju on zaključuje da su voditeljske osobine nasljedne te da ih se stiče rođenjem što i potvrđuju brojna istraživanja provedena u tim obiteljima. Nadalje, Francis Galton zaključuje da je izvanredna inteligencija ključna crta ličnosti voditelja te je iz toga razloga osmislio eugeniku. Njome bi se križanjem najboljih kombinacija ključnih osobina roditelja, stvaralo velike vođe te unaprijedilo vođenje.
Iz tog su se razloga u povijesti često veliki vladari ženili svojim sestričnama kako bi njihova djeca bila uspješna poput njih. No, tada nisu znali da upravo taj čin dovodi do većih neuroloških oštećenja te su djeca takvih vladara bližeg krvnog srodstva često bila mentalno zaostala ili su pak imala neku drugu psihičku ili fizičku manu. Zanimljivo je da se pojam eugenike koristi i danas po uzoru na Galtonov nalaz, a ona označava znanost koja se bavi poboljšavanjem gena.
Menadžment kao rezultat inteligencije
Da bi se pretpostavka smatrala pouzdanom i ispravnom, ona bi se trebala i empirijski proučiti. Prvi u svijetu koji je to napravio na temu karakteristika voditelja bio je Lewis M. Terman u svom članku "A Preliminary Study in the Psychology and Pedagogy of Leadership" objavljenom 1904. godine. Terman je među školskom djecom proučavao kvalitete koje razlikuju voditelje od onih koji to nisu. U zaključcima svog istraživanja navodi da su osobine poput elokventnosti, inteligencije, slabo izražene emotivne osjetljivosti, sposobnosti ostvarenja kvalitetnih odnosa s drugim ljudima, dobrote, odvažnosti i živahnosti, važne osobine mladih voditelja i ključne za vođenje. Dakle, njegovim bi se zaključkom mogao steći dojam da je uspješno vođenje rezultat visoke inteligencije. Njegovim bi se radom moglo zaključiti da je menadžment usko povezan s visokom inteligencijom što često viđamo i kod svojih voditelja. Voditelji prema njemu su većinom ljudi koji imaju visok status i umijeće vođenja, a za to umijeće im je potrebna upravo inteligencija. No, u svojim kasnijim istraživanjima Terman se više usmjerio na ispitivanje inteligencije školske djece i njenog utjecaja na kasnije uspjehe, a ne toliko na karakteristike voditelja.
Uz Termana za menadžment je bitan i Peter G. Northouse koji u svojoj knjizi Vodstvo: teorija i praksa (hrvatsko izdanje iz 2010.) spominje ranija promišljanja o crtama ličnosti koje imaju ili bi trebali imati vođe. Iste karakteristike potvrđuje i Mann koji na temelju svog istraživanja (1959) nalaže da vođe imaju izražene sljedeće crte ličnosti: inteligencija, muževnost, prilagodba, dominantnost, ekstrovertiranost i konzervativizam, dok Kirkpatrick i Locke (1991) izdvajaju šest crta ličnosti prema kojima se voditelji razlikuju od osoba koje to nisu. To su inicijativa, želja za vođenjem, iskrenost i poštenje, samopouzdanje, kognitivne sposobnosti i znanje o poslu.
Smatraju da se pojedinci mogu roditi s nekim crtama ličnosti, dok se neke mogu kasnije naučiti. Zapravo, na taj način funkcionira dosta toga, trebamo imati neke urođene predispozicije kako bi bismo uspjeli, no da bismo došli do uspjeha trebamo jako puno raditi na tome. Kako bi nam bilo lakše za razumjeti, Ivica Kostelić ima velik talent kojeg je naslijedio od svog oca, no on sigurno ne bi bio toliko uspješan da nije teško i naporno trenirao. Isto se događa i s urođenim karakteristikama voditelja, ako se voditelji ne trude dovoljno i ne koriste ono što im je rođenjem dodijeljeno, neće biti uspješni te njihove urođene karakteristike neće doći do izražaja.
Menadžment i pet-faktorski model (eng. Big Five Inventory)
Ono što nam je svima nekako najpoznije kada spomenemo crte ličnosti je najvjerojatnije Big Five Inventory ili pet-faktorski model. Od osamdesetih godina 20. stoljeća često se za proučavanje crta ličnosti koristi upravo ovaj model s pet temeljnih čimbenika koji čine ličnost. Judge i njegovi suradnici su 2002. proveli istraživanje o povezanosti tih pet osobina s vođenjem i opisali ga u članku "Personality & Leadership: A Qualitative & Quantitative Review". Navode da je ekstraverzija čimbenik koji je najsnažnije povezan s vođenjem i najvažnija osobina uspješnih vođa. Nakon ekstraverzije, sljedeći čimbenik koji je najviše povezan s vođenjem jest savjesnost. Nakon savjesnosti slijede neuroticizam i otvorenost, s time da je neuroticizam negativno povezan s vođenjem jer je neuroticizam laički rečeno emocionalna nestabilnost. Dakle, što je voditelj emocionalno nestabilniji, njegova voditeljska uspješnost je manja. I na kraju posljednji čimbenik, ugodnost, slabo je povezan s vođenjem.
Vođenje i situacijski kontekst
Ono što je dosta poražavajuće jest da je proučavanje vođenja na temelju crta ličnosti bilo je gotovo jedini pristup vođenju sve do sredine 20. stoljeća. Do tada se uopće nije u obzir uzimala mogućnost da bi se voditelji mogli stvoriti školovanjem. No, tada je Murphy 1941. u djelu "A Study of The Leadership Process" utvrdio da "vođenje pa tako i menadžment ne čuči unutar pojedinca već je funkcija čitave situacije" što bi značilo da nisu karakteristike vođe jedine koje utječu na njegovu uspješnost. Dakle, uspješnost voditelja uvjetovana je crtama ličnosti, ali i drugim okolinskim čimbenicima, radnim kolegama, menadžerskim timom te cijelom organizacijskom klimom. Murphyjevo razmišljanje podupirao je i Stogdill je koji je 1948. godine u članku "Personal Factors Associated With Leadership: A Survey of the Literature" proučavajući 124 crte ličnosti utvrdio da su crte ličnosti voditelja važne i to prije svih: inteligencija, aktivnost, smjelost i originalnost u rješavanju problema, odgovornost i završavanje zadatka, preuzimanje inicijative u socijalnim situacijama, energija i ustrajnost u ostvarenju ciljeva, samopouzdanje, spremnost na prihvaćanje posljedica odluka i postupaka, spremnost na suočavanje sa stresovima zbog međuljudskih odnosa, spremnost na toleriranje frustracije i odgode, sposobnost utjecanja na ponašanje drugih ljudi i sposobnost strukturiranja sustava socijalne interakcije prema trenutačnim problemima, ali i da se voditelji u nekim situacijama ponašaju sukladno određenim crtama ličnosti, a u drugima ne.
Stogdill objašnjava da samo posjedovanje određenih osobina ne jamči da će osoba postati vođa. Po njemu, osobine koje vođa posjeduje moraju biti važne u situaciji u kojoj je vođenje potrebno. Menadžment je nepredvidivo područje koje se mijenja iz dana u dan, iz situacije u situaciju i upravo o situaciji uvelike ovisi ishod vođenja. Također, neke se osobe koje imaju sve gore navedene crte ličnosti ipak ne odluče biti vođe jer su ih životne okolnosti ili vlastiti interesi odveli u nekom drugom smjeru.
Vođenje nije ovisno samo o crtama ličnosti
Ovi radovi se smatraju prvim pokušajima da se uz crte ličnosti prepoznaju i neki drugi mogući utjecaji na vođenje. Važno je zapamtiti da crte ličnosti nisu jedini čimbenici koji utječu na vođenje, već postoji jako puno faktora od radne atmosfere, organizacijske klime, ali i privatnih stvari koje utječu na cjelokupno vođenje. U tom kontekstu, menadžment temeljen na crtama ličnosti ne zadovoljava ni potrebe suvremenih organizacija. On može pomoći osobama steći uvid u to posjeduju li i određene crte ličnosti koje se smatraju važnima za vođu. Dakle, omogućava im se da procijene vlastite prednosti, ali i nedostatke na čijem bi uklanjanju trebali raditi.
Iako postoje istraživanja koja idu u prilog tome kakve bi crte ličnosti voditelj trebao imati i mi ih kao djelatnici priželjkujemo kod svojih voditelja, ne može se potpuno odrediti skup poželjnih crta ličnosti svojstvenih vođama bez istodobnog sagledavanja karakteristika situacije. Znači, svakog voditelja trebamo uklopiti u njegovu situaciju i trebamo uzeti u obzir sve čimbenike koji bi na njega mogli utjecati.
Upoznavanjem s novim i kvalitetnijim načinima na koje se vođenje proučavalo tijekom vremena omogućit će i vama da sagledate vođenje i cjelokupni menadžment koji primjenjujete kako biste ga mogli prepoznati i unaprijediti!
