Promjene ponašanja zaposlenika u SAD-u i informatičkoj djelatnosti poput Great resignation i Boomerang zaposlenika djelomično su se pojavile i u ostatku zapadnog svijeta. No, pojava novih ponašanja i izraza ne miruje pa se svjetsko tržište rada suočava se s novim fenomenom – „quiet quitting“ ili smanjenom produktivnošću. Smanjena produktivnost je već dulje vrijeme problem i u Hrvatskoj pa pola u šali, a pola u zbilji možemo reći da smo predvodnici ovog fenomena. Ovaj trend, iako na prvi pogled zvuči kao “tiho davanje otkaza”, zapravo označava ponašanje u kojem zaposlenici ulažu minimalni napor potreban za ispunjenje svojih radnih zadataka, bez želje za dodatnim angažmanom ili preuzimanjem inicijative.
Najveći motivi za prebacivanje u režim quiet quittinga nisu nužno financijske prirode. Radnici koji se povlače u “tihi otkaz” često navode osjećaj nedovoljnog prepoznavanja ili nagrađivanja njihovog truda od strane nadređenih, ali i opći pad motivacije zbog monotonije i sagorijevanja. Međutim, tihi otkaz ne donosi nužno i otkaz. Istraživanje pokazuje da većina nadređenih ne primjećuje ili barem ne reagira na smanjenje angažmana svojih zaposlenika, a svega 7% radnika osjeća posljedice zbog smanjenog truda. Mnogi i ne misle da bi to moglo dovesti do njihovog gubitka posla.
Iako mnogi poslodavci i dalje smatraju da visokim plaćama i napredovanjem mogu vratiti entuzijazam radnika, istraživanje je pokazalo da je priznanje truda i ravnoteža profesionalnog i osobnog života najvažniji motivatori za vraćanje zaposleničke strasti i angažmana.
Tihi otkaz stoga postavlja ozbiljno pitanje u vezi s radnim uvjetima i nagradama koje zaposlenici dobivaju za svoj trud, a čini se da poslodavci moraju ozbiljno razmisliti o tome kako prepoznati i vrednovati doprinos svojih radnika prije nego što “tihi otkaz” postane uobičajena pojava na tržištu rada.