Ako imalo volite filmove sigurno pogledate koji tijekom tjedna. Ima ih mnoštvo na svim kanalima iako se, u pravilu, više radi o lošim, nego o dobrim filmovima. ako i propustite neki koji želite pogledati, rizik nije velik, često se dogodi da se puno njih prikazuje i više puta godišnje, pa je lako nadoknaditi propušteno.
Mnogi od tih filmova su takozvani akcijski filmovi. U njima se dobri i loši momci igraju skrivača. Razlika je što i jedni i drugi imaju gomilu oružja iz kojeg stalno pucaju, pa ujedno ima i mnogo poginulih. Većina takvih filmova negdje pri kraju imaju scenu od koje se meni, a vjerujem i vama, diže kosa na glavi. U njoj loš momak, na neki podmukao način, stisne dobrog i uperi mu pištolj u čelo. Tada se dešava to zbog čega jedva čekam da ta scena prođe. Loš momak započinje priču o nekim događajima iz prošlosti. Toliko je koncentriran na tu priču da zanemaruje činjenice i rizik da dobar momak traži izlaz iz situacije. Tada se u tren oka dobar momak izvuče i pobijedi svog protivnika. Pravda je zadovoljena i film se privodi sretnom kraju.
No vjerojatno ste se i sami zapitali što bi se dogodilo da je negativac odmah učinio to što je i htio? Film bi završio na potpuno drukčiji način. Ova metafora je dobar prikaz onoga što se često dogodi u poslovnom svijetu. Umjesto da se kroz coaching fokusiraju na cilj, mnogi se fokusiraju na ideje i planove koji se nikad ne provedu.
Manje priče, više rada
Kada i prvi put vidite takvu akcijsku scenu, pitate se zašto onaj lik toliko priča, kad je mogao odmah pucati? Nakon toliko sličnih ogledanih scena više i ne razmišljamo o njihovom smislu. No, siguran sam da ste vidjeli slične situacije i u stvarnom životu. To su situacije kada gledate s čuđenjem takve osobe koje se iznenada raspričaju u situaciji koja zahtijeva hitnu akciju! Zamislite samo jedan od vaših sastanaka na kojem se satima priča. Teme nisu važne. Priča se što bi trebalo učiniti, što bi se sve moglo poduzeti i koji resursi nedostaju, niz nastavite sami. Sve te ideje zvuče odlično i na prvi pogled se čini da bi stvarno trebalo dodatno razmisliti o njima. Međutim, te ideje najčešće ostaju samo ideje. Mnogo vremena se utroši na pričanje o njima, ali na kraju se one ne ostvare. Stoga cijeli sastanak nema svrhu jer nema provedbe.
U najvećem broju situacija većina tih ideja nažalost ipak služi samo da se potroši vrijeme i da sastanak završi. Nitko potom na sebe ne preuzme nikakav zadatak! Tu ključnu ulogu ima voditelj, koji i svojim ponašanjem treba dokazati formalnu ulogu koju ima. Ono treba osobno prestati pričati te i druge zaustaviti u tome, kako bi svi, pa i on, počeli zaista raditi na konkretnim zadacima. Time postavlja uzor svojim zaposlenicima da je vrijeme da se zadani zadaci uistinu i odrade. Voditelj koji više priča, ako želi promijeniti svoje ponašanje i želi početi raditi mora biti spreman na određene promjene. Coaching takvih vještina može biti iznimno koristan da bi se pokrenuo postupak ostvarivanja ciljeva, a naposljetku i dolaska do ostvarenja vizije!
Menadžer koji manje priča
Biti menadžer je iznimno zahtjevna pozicija i osoba na toj poziciji treba konstantno osnaživanje. Upravo zato se samo poneki pojedinci snađu na toj poziciji. Mnogi smatraju da je u navođenju zaposlenika i njihovih obaveza ključno pričanje. Što se pod tim podrazumijeva? Naravno da je primjerice strateško planiranje procesa dolaska do cilja i vizije organizacije ključno. Međutim, ono što je još bitnije je kako da ti planovi ne ostaju na priči. To je samo po sebi kontraproduktivno i može biti pogubno za napredak organizacije. Pozvati zaposlenike na sastanak koji će rezultirati pukom pričom ne čini vas dobrim menadžerom.
Dobar menadžer je onaj koji je spreman obaviti posao čak i kad nije formalno menadžer. Također je spreman i kroz coaching dati drugima zadatke koje moraju obaviti kako bi se primaknuli cilju. Iako je priča ponekad nužna, puno je bitnije potaknuti zaposlenike da postupno odrađuju dio posla kako bi na kraju, zajedničkim snagama, došli do cilja. Zaposlenicima će biti puno jednostavnije odrađivati posao ako je on razlomljen na manje dijelove. Menadžer koji priča više od potrebnog gubi vrijeme koje se moglo koristiti za coaching zaposlenika te obavljanje zadataka. Potrebno je inspirirati tim kako bi i oni bili spremni obavljati zadatke. Postavite primjer i krenite u realizaciju ciljeva, korak po korak. Coaching zaposlenika se ponekad sastoji upravo u tome da ih se obučava kako da razlome ciljeve i postignu što više u danu. Budite i vi spremni preuzeti rizik i obavite poslove kako biste izbjegli problem neostvarivanja ciljeva jer ste ostali na priči.
Preuzeti rizik
Ovo je ključna razlika između onih koji pričaju i onih koji rade. Oni koji pričaju spominju sve one prekrasne stvari koje namjeravaju učiniti. U sebi, u svom srcu, oni se boje preuzeti rizik i izazove koje te odluke nose sa sobom bez obzira koliko prilika koju vide bila primamljiva. Započeti neki projekt znači puno rada prije nego što se nazre makar i mali dio onoga što želimo postići. Sve to uz veliku vjerojatnost da nam se pritom dogode manje ili veće greške. Kad želite nešto promijeniti u poduzeću, puno je mjesta na kojima ćete čuti da je to izlišno i da stvari koje funkcioniraju treba ostaviti na miru. Kao prodavač, puno ćete puta čuti odbijanje prije nego što prodate nešto.
Strah od rizika može zakočiti vašu cijelu karijeru i zaustaviti vaš napredak. Oni koji rade razumiju da takvi rizici postoje i prihvaćaju ih. Upravo je to cilj koji se postiže kroz coaching. Takvi pojedinci imaju dovoljno hrabrosti da ih preuzmu i upravljaju njima kako najbolje znaju i umiju. Oni se oporave i vrate na pravi put, ako stvari krenu pogrešnim putem. Oni govore otvoreno, spremni su na kritike koje im drugi mogu uputiti, kao i razgovarati o stvarima koje su im važne.
Ako želite prestati biti onaj koji priča i želite postati onaj koji radi započnite s prvim korakom. Kroz coaching možete naučiti kako je najbolje početi definiranjem ciljeva i popisom rizika ili izazova koji vas mogu dočekati na putu do ispunjenja cilja. Jednom kad ih napišete i razdijelite na manje ciljeve izgledat će puno manje strašno nego prije iz jednostavnog razloga jer su – manji!
Usredotočiti se
Da biste završili ono što ste isplanirali potrebno je zanemariti sve što vam odvlači pažnju. Počevši od neprestanog javljanja na telefon ili odgovaranja na poruke i elektronsku poštu. Oni koji pričaju naći će milijun razloga da posao ostane nedovršen. Opravdanja poput: "Nisam imao vremena", "Zaboravio sam", "Nisam planirao" ili slično njima izgledaju sasvim pristojno. I vjerojatno shvate da to što su radili nema nikakve veze s onim što su prethodno planirali. U sebi znaju što je stvarno važno i što čini stvarnu razliku u uspjehu! Ipak, unatoč tome, kao da im nedostaje prava snaga i disciplina da se odupru manje važnim stvarima, pa uvijek pokleknu pred njima. Posao takvih osoba će uvijek ostati na priči.
Suprotno tome, oni koji rade ne prihvaćaju isprike. Oni odbacuju i izbjegavaju sve što im odvlači pažnju i naprave to što treba. Svaki dan oni se usredotoče na nekoliko manjih ciljeva koji ih približe ostvarenju velikog cilja. Coaching zaposlenika da nauče baratati obavezama na način da će ih zaista obaviti je iznimno koristan. To se, između ostalog, može provoditi putem spomenutih listi obaveza. Manji ciljevi koje stavljamo na listu mogu biti napisani poslovni planovi, dogovoreni termini s klijentima, napisano poglavlje knjige ili napisan dio koda za novi program. Bez obzira što to jest, nešto što je dio velikog cilja se napravi svaki dan! Takav način istovremene usmjerenosti na dugoročni cilj i kretanje prema njemu razlikuje pričalice od radnika.
Provesti zamišljeno
Posljednji korak jest pomaknuti se od usmjerenosti na provedbu. To na prvu može zvučati poprilično jednostavno, ali svi znaju da je provedba najzahtjevniji dio ostvarenja cilja. Oni koji pričaju svojim dosadašnjim ponašanjem su barem donekle mogli pratiti ponašanje radnika. Ovo je mjesto na kojem se definitivno radnici prepoznaju. Pričalice u kuhinji uz kafe-aparat još raspravljaju o svojim velikim idejama. Za to vrijeme naša neustrašiva radilica već je obavila pola posla. Provesti zamišljeno ne znači zapeti nekoliko dana i potom kampanjskim načinom rada završiti neki dio.
Poanta provedbe zadataka nije samo puka provedba. Iznimno je bitno ostati konzistentan u procesu obavljanja posla. To znači da kampanjski napravljen zadatak neće biti dovoljan da bi se mogao nazvati kvalitetno odrađenim. Jedna korisna usporedba u ovom slučaju bi bila odlazak u teretanu. Iako se ispuni površni cilj – puki odlazak u teretanu – količina truda koju ulažemo tijekom vježbanja je ključna.
Bez napora i truda nećemo postići onaj glavni cilj kojemu i težimo. Stalno i čvrsto napredovati svaki dan, kako bi zadatak bio izvršen u određenom roku, nije lak posao. No, to je jedini način kojim osiguravamo da je posao zaista odrađen. Coaching vještina će vas naučiti da je potrebno imati i listu zadataka, a i oznake koliko je od svakog od tih pojedinih, važnih zadataka napravljeno. Svaki trenutak je važan i radilice su to naučile upravo kroz coaching. Naravno, čak i najmanji uspjeh vodi do još većeg uspjeha i do ostvarenja onog krajnjeg cilja ili vizije kojoj najviše težimo.
Svijet pričalica i svijet radilica
Koje zadatke ste dosad započeli? Možda još bolje pitanje je: što ste od tih istih zadataka završili danas? Znate li kako vaš, ma koliko malen, doprinos pridonosi vašem ili zajedničkom puno većem cilju? Naposljetku, želite li biti pričalica ili radilica? Biti pričalica čini se vrlo primamljivo. Svi su dobri u pričanju o velikim idejama i stvaranju planova bez prave provedbe istih. To je uvijek lakša opcija. Međutim, biti radilica ima svoje skrivene benefite. Osjećaj zadovoljstva kada se zaista pomaknete korak bliže ostvarenju ciljeva je zaista ispunjavajuć. Osim toga, kroz coaching, svoj napredak možete pratiti uz liste zadataka i time vidjeti koliko ste blizu cilju.
Jednom kada je sve rečeno i napravljeno, radilice su te koje su sve to napravile. Odnosno, radilice su te koje obavljaju svoje zadatke, koje se primiču svojim ciljevima i koje postaju inspiracija drugima. Upravo zbog toga je njihov rad svima vidljiv. Pričalica može imati zaista inovativne ideje, ali ih nitko neće zamijetiti ako te ideje ostanu – ideje. Jednom kada se zasuču rukavi i prione se na posao tada se rad i trud prvi primijeti. Zato su radilice su te koje su promijenile svijet oko sebe i zato su one te koje pamtimo zauvijek. Ja sam siguran da i vi želite da vas pamte zauvijek i zato počnite – raditi!
