Što je hrabrije: ostati ili otići?

Kada sam odlučila pokrenuti vlastito poduzeće, najčešći komentar koji sam pritom čula bio je: To je stvarno hrabro. Napuštaš dobar posao u dobroj organizaciji i odlaziš u nepoznato. Ja bih isto to voljela, ali nemam hrabrosti. Ovdje mi je loše, ali sam se već naučila na situaciju i znam kako u njoj preživjeti. Zato za mene odlazak – ipak ne dolazi u obzir. Poslije sam od mnogih, koji su se odlučili na neku značajniju promjenu u životu i donošenje takve odluke– bilo da se radi o zaplovljavanju po vodama privatnog poduzetništva ili o nečemu drugome, kao npr. o promjeni profesije ili nastavku školovanja – čula da su i njih proglasili hrabrima.

Naravno, svima je prešutno jasno da ljudi, kada u tom kontekstu nekoga proglase hrabrim, zapravo suštinski misle na svojevrsnu nepromišljenost, jer je po njima odlazak uvijek povezan s gubitkom sigurnosti. Naime, negdje duboko u sebi smatraju da mudar čovjek uvijek bira sigurna rješenja i donošenje odluka razmatra dugo i pomno, a na to logično nadovezuju da je najsigurnije ostati u poznatoj situaciji. Brinete, jer ako odete, morate sve ispočetka i pitanje je hoćete li uspjeti.

Je li stvarno sigurnije ostati?

Međutim, postavlja se pitanje je li stvarno sigurnije i lakše ostati u postojećoj situaciji, ma koliko nezadovoljavajuća bila, ili otići u potragu za nečim boljim? Ovakvo donošenje odluka jedno je od najtežih. Prvi razlog onih koji se odlučuju za ostanak jest – da im je postojeća situacija poznata i da je zato predvidljivija nego odlazak u neku nepoznatu, u kojoj tko zna što ih čeka. Međutim, taj argument, ma koliko se naizgled činio čvrstim, zapravo uopće ne stoji.

Naime, i postojeća se situacija stalno mijenja i to u pravilu ne u našu korist, tako da se stalno trebamo prilagođavati na nove okolnosti. Npr. u organizaciji u kojoj radimo dobijemo premještaj na manje atraktivno mjesto, poveća se opseg posla, dobijemo lošijeg šefa, odlaze nam dobre kolege, smanji nam se plaća ili se naš odjel ukine, itd. Sve ove opcije su u današnje vrijeme toliko česte da ih zapravo možemo opisati kao svakodnevicu. Nažalost, bez obzira na ove očite dokaze, postojeću situaciju i dalje mnogi doživljavaju sigurnijom, više prijateljskom i, što je najvažnije, više pod njihovim utjecajem nego što bi to bila neka nova.

Jesmo li se stvarno naučili na postojeću situaciju?

Drugi razlog je da smo se na postojeću situaciju već naučili. Možda nam se tako i može činiti, ali je li se naše tijelo stvarno naučilo na svakodnevni stres, grč u želucu te osjećaj nepravde i besmisla? A ako smo i naučili nositi se sa stresom tako da se jednostavno emocionalno i/ili intelektualno isključimo iz situacije, koliko je mudro donošenje odluke da dobar dio svog života zaboravimo na sebe i čekamo da prođe vrijeme? Koliko ima smisla da odustanemo od pravog življenja vlastitog života, koji je jedinstven i neponovljiv dar, i da se ograničimo samo na puko preživljavanje? Je li taj prividni osjećaj sigurnosti i kontrole dovoljno velika naknada za to?

Jesmo li stvarno puno uložili u situaciju?

Mnogi kažu: "Puno smo uložili u postojeću situaciju i ne možemo iz nje samo tako otići. Ovdje smo gotovo svaki neuspjeh pretvorili u uspjeh." Ovaj argument je dosta čest, jer osjećaj da smo se u nešto ugradili, jezičac vage u odlučivanju lako prebaci na stranu ostanka. Naime, nadamo da će se taj naš ulog, ako uložimo još samo malo strpljenja, ipak isplatiti. Ono što je pogrešno u ovom argumentu jest naše mišljenje da mi sebe ugrađujemo u situaciju, jer na taj način stavljamo situaciju ispred sebe. Počinjemo živjeti radi opstanka situacije, a ne radi vlastite dobrobiti. 

Istina je upravo suprotna: ne ugrađujemo se mi u nešto, već se nešto ugrađuje u nas. Sve što smo dali i postigli, svako naše učenje iz pogrešaka, svaka naša nova ideja ili konkretno ostvarenje, samo nam je omogućilo da u budućnosti sve to možemo napraviti još brže i bolje. Drugim riječima, to nije izašlo iz nas, već je u nama ostavilo temelj za gradnju još veće dobrobiti.

Zato i možemo bez straha i s punim povjerenjem ostaviti iza nas nešto što smo napravili u trenutku kada je to za nas imalo smisla. Sada, kada više nema smisla, vrijeme je za nove gradnje. O tome mi je najbolju pouku dao upravo moj otac, u trenutku kada sam nakon dvije godine završenog pravnog fakulteta odlučila upisati psihologiju. Mislila sam da će me odgovarati od te ideje, jer sam na pravu već došla na pola puta do cilja, dok sam na psihologiji tek trebala krenuti ispočetka. Na moje veliko iznenađenje, on mi je rekao sljedeće: Niti jedna minuta provedena na pravu nije izgubljena. Sve što si tamo naučila pomoći će ti da još bolje svladaš područje psihologije. Nastaviti s pravom samo zato što si došla do pola puta je najlošiji izbor, jer u njemu više nije tvoje srce. Tek to bi te dovelo do puno izgubljenih godina. Sapienti sat.

Gdje je ta hrabrost?

Ako donošenje odluka prevagne u smjeru da je promjena posla dobra za vas, ne bi se trebali predomisliti čak i kada vas dosadašnja organizacija pokušava zadržati promaknućem ili povišicom. Donošenje odluka o promjeni posla i odlasku iz organizacije nikad nije jednostavno. Mnogi čekaju Novu godinu ili neki sličan datum za donošenjem takvih odluka. No, sve je više onih koji rade promjene u svojoj karijeri, a razlozi za to su različiti. Neki ljudi su jednostavno presložili prioritete pa su im dosadašnje pozicije postale prenaporne, nekima se ne sviđa kultura organizacije, ostali su zbog kaosa na tržištu i rizika poželjeli pronaći bolje mjesto za sebe. A ima i onih koji bi jednostavno htjeli raditi nešto drugo.

No, nerijetko se događa da baš kada zaposlenik skupi hrabrosti, odluči se za promjenu i najavi svoj odlazak, dosadašnji poslodavac ga potakne na premišljanje. U nadi da zadrže dobrog zaposlenika, poslodavci često nude povišice ili promaknuća. A kako te ponude često budu primamljive, zaposlenici time često ostanu zbunjeni, donošenje odluka postane teže, a na kraju ih upravo to navede da ostanu na starom radnom mjestu.

No, koliko god ponude bile primamljive, treba li dozvoliti poslodavcu da utječe na donošenje odluka svojih zaposlenika? Koliko je pametno prihvatiti povišicu ili promaknuće i zanemariti razlog zbog kojeg ste htjeli otići?

Sjetite se zašto ste htjeli promijeniti posao

U trenutku kada morate odlučiti između ostanka (uz bolje uvjete) ili kompletne promjene, potrebno se zapitati zašto ste uopće poželjeli promijeniti posao. Jesu li problem ljudi s kojima radite, kultura organizacije ili opis posla? Jer dok angažman dosadašnjeg poslodavca ponekad može ponoći, generalno treba imati na umu da u većini slučajeva veća plaća ili bolja pozicija neće promijeniti ono što vas je potaknulo na promjenu.

Često kada ljudi dobiju povišicu ili novu poziciju postanu trenutno zadovoljni. No, probude se nakon nekog vremena i shvate da to nije ono što žele raditi. Kada to shvate, često bude prekasno. Zato generalno stručnjaci smatraju da donošenje odluka o promjeni ne treba preispitati, pri tome treba i ostati jer do nje sigurno nije došlo preko noći. Osim toga, ako prihvatite promaknuće i ostanete uz trenutnog poslodavca, brojni stručnjaci ističu da vam on možda više neće vjerovati. No, postoji još jedna opcija između ostanka na starom i odlaska na novi posao. Naime, ako vam se sviđa organizacija u kojoj radite, ali ne uživate u poslu koji radite, možete istražiti postoje li mogućnosti za promjenom uloge ili odjela unutar te organizacije.

Što ako ne uspijemo?

Također, mnogi će reći da je donošenje odluka o odlasku ipak najgora opcija, jer što ako ne uspijemo na putu kojim smo naumili poći. Pritom većina zazire i od zamišljanja tog najlošijeg ishoda, tako da se on pretvara u velikog bauka, kojeg pod svaku cijenu treba izbjeći. 

Međutim, ako se stvarno prisilimo i zamislimo najlošiji ishod, on u pravilu gubi sve svoje prijeteće karakteristike i postaje samo još jedna od onih manje ugodnih situacija, koje ionako rješavamo svakodnevno. Štoviše, na putu prema onome što želimo, takve nas situacije samo dodatno izgrađuju i učvršćuju, dok nas u postojećoj lošoj situaciji, one dodatno iscrpljuju.

Postoje tri elementa koja treba uzeti u obzir kada promišljate o tome što učiniti sa svojom karijerom: organizacija u kojoj radite, uloga koja vam je trenutno dodijeljena te sektor u kojem se nalazite. Možda ste zaposleni u savršenoj organizaciji za vas, no na pogrešnoj poziciji ili pak na dobroj poziciji, no u pogrešnom sektoru – svaka kombinacija u kojoj jedan od tri navedena elementa nije zadovoljen mogla bi vas navesti da date otkaz. Uloga, sektor i organizacija moraju biti u ravnoteži.

Kako si pomoći?

Često je jako dobra ideja provjeriti možete li s nekim u organizaciji razgovarati o svojoj karijeri. Mnogi ljudi bespotrebno daju otkaze, a ako možete s nekime razgovarati o promjeni uloga ili timova bez davanja ostavke, možda ćete uspjeti pronaći sretno rješenje.

Međutim postoji niz pitanja koja biste si svakako trebali postaviti kako bi donošenje odluka o ostavci bilo što bolje. Imate li osjećaj da napredujete? Poštuju li vas kolege i nadređeni i jeste li sigurni u svoju ulogu? Je li organizacijska kultura pogodna za vas? Postoji li mogućnost napretka? Ako se osjećate loše zbog pozicije na kojoj radite ili padate u depresiju svake nedjelje navečer, vrijeme je da krenete dalje. Svako otrovno okruženje ili osjećaj da vaša organizacija ne postupa dobro prema vama ili bilo kome drugome vrijedi preispitati.

Ako osjećate da izgarate jer morate jako dugo raditi, nadređeni vas pretjerano kontrolira ili radni dani iz vas iscrpe svu energiju – to su sve dobri razlozi da date otkaz. Promatranje i analiziranje prednosti i nedostataka vašeg posla dobar je način da steknete uvid u to odgovara li vam uopće trenutni posao i poboljšate donošenje odluka.

Budite vrlo jasni. Složite listu prednosti i nedostataka te osigurajte to da sljedeći posao zadovoljava sve vaše potrebe. Ako novi posao ipak ima više nedostataka, tada, ako si to možete priuštiti, nemojte ga prihvatiti. Trenutno vam to kao tražitelju posla ne ide u prilog, ali tako ćete lakše definirati elemente o kojim se ne može pregovarati na vašem sljedećem poslu - imajte dovoljno samopouzdanja ne prihvatiti nešto za što niste sigurni da ispunjava vaše definirane kriterije.

I zato… razvijmo jedra!

I zato bi bilo vrijeme da postavimo logiku na pravi način i kažemo da je ludost ostati u lošoj situaciji, jer je upravo ona za nas krajnje nepovoljna i nesigurna, a mudrost uzeti stvari u svoje ruke i krenuti aktivno u izgradnju kvalitetnijeg života. 

Drugim riječima, bolje je razviti jedra i upravljati brodicom prema željenom cilju, nego se bespomoćno prepustiti morskim strujama da one odluče što će s njom. Naime, najveća vjerojatnost je da će ju u jednom trenutku razbiti o hridi. S druge strane, prvi izbor donosi puno sunčanih jutara i prekrasnih zalazaka. Naravno, i oluje su neizbježne, ali njih možemo lakše prebroditi kad imamo osjećaj smisla u glavi i slobode u srcu. Donošenje odluka u ovakvim situacijama je teško, no osjećaj koji slijedi je neprocjenjiv.

Uživajte u životu punim jedrima!