Ljudski resursi moraju biti kvalitetna podrška poslovanju - Dunja Firšt, Kaufland

Njen uvid u procese iza ljudskih resursa jednog uspješnog poduzeća kao što je Kaufland čini ovaj razgovor posebno zanimljivim. Saznajte kako izgleda karijerni put uspješnog HR direktora i koju ulogu ima upravljanje učinkom u velikim uspješnim organizacijama.

Tanja Pureta: Današnja gošća je Dunja Firšt, direktorica sektora ljudskih resursa Kaufland Hrvatska. Dobar dan Dunja.

Dunja Firšt: Dobar dan Tanja.

Tanja Pureta: Drago mi je da ste danas naša gošća zbog toga što imate jako zanimljiv životopis, odnosno karijerni put. S obzirom da se ova emisije zove Psihologija uspjeha, jako će biti zanimljivo čuti i naučiti kako ste Vi donosili odluke, što ste sve naučili, gdje ste danas, što je za vas upravljanje učinkom i naravno, što namjeravate raditi u budućnosti. Prva zanimljivost Vašeg puta je da se počeli raditi u Kauflandu prije točno 22 godine, napustili ga nakon 4 godine i ponovno mu se vratili 2017. Kod Vas prva ljubav zaborava nema. Što Vas je privuklo nazad u Kaufland i kako je to bilo biti povratnik? Kako su Vas dočekale kolege i tretirale kolege?

Dunja Firšt: Za početak zanimljivo pitanje. Ja bi rekla da sam dobila priliku početi raditi u Kauflandu prije tih 20 i nešto godina zbog toga što je Kaufland tek došao na hrvatsko tržište. U početku je jako bilo bitno da zaposlenici dosta dobro znaju njemački jezik zato što smo mi dokumentaciju, sve procese i prilagodbu cijelog poslovanja preslikavali iz Njemačke u Hrvatsku. Zato je moje znanje njemačkog u tom trenutku bilo od dosta velike važnosti. Nisam imala znanja o upravljanju ljudskim resursima jer sam tek završavala fakultet. Inače sam završila jezike, njemački i ruski na Filozofskom fakultetu. Tako sam i naučila jako dobro njemački jezik.

Početak od nule

Kaufland je mene odabrao zato što su prepoznali moju osobnost i moju dinamiku. Ja sam pokazala veliku motivaciju da želim krenuti raditi u ljudskim resursima praktički od nule. To je bila pozicija pripravnika u HR-u. Vidjeli su da mi je upravljanje učinkom važno. Kaufland je u mene uložio jako puno vremena i edukacija. Nekoliko sam mjeseci provela u Pragu, u Češkoj, gdje sam u tamo već uhodanim ljudskim resursima kod kolegica i kolega učila procese za one segmente upravljanja ljudskim resursima za koje sam se ja pripremala. To je bilo selekcija – psihološka procjena i odabir, isto tako razvoj zaposlenika, školovanje, upravljanje učinkom. Ja sam zaista Kauflandu zahvalna jer je s tim početkom zacrtao moj karijerni put. Pružio mi je priliku kao nekome tko nije bio u tom poslu, da me nauči, pokaže mi i pruži priliku da se kasnije razvijam dalje u tom pravcu.

Moja karijera, moj karijerni put je počeo u HR-u i tamo sam cijelo vrijeme i nastavila. Ono što je zanimljivo je da sam nakon Kauflanda promijenila nekoliko kompanija i industrija. Kasnije ću se nadovezati na to. Ipak, 2017. godine sam se vratila, dobila sam poziv jedne headhunter kuće i kada sam saznala da se radi o Kauflandu, osmjeh mi se razvukao od uha do uha. Što da kažem, bila sam zaista sretna. Svi ti naši dogovori i pregovori su na kraju urodili plodom.

Povratak kući

Kad sam se vratila, bilo je zanimljivo da sam zatekla iste zaposlenike i menadžere, članove uprave, koji su bili iz onih prijašnjih vremena koji su sa mnom sudjelovali u selekcijskom procesu, ili sam pripremala za njih neke edukacijske razvojne programe. To je bilo jako lijepo. Uvijek govorim da imam osjećaj kao da sam se vratila kući. Kaufland kao moja prva firma u koje sam radila na početku svoje karijere mi je dao neku dobru bazu i dobre temelje i to nikada ne nestane. Ostane usađeno. Nakon ovih svih godina, vratiti se ponovno i zateći dosta toga istog je zanimljivo. Opet je i puno toga drugačije, u puno toga sam i ja u ovih pet godina sudjelovala kada je riječ o upravljanju promjenama i o novim načinima za upravljanje učinkom. Mislim da je to zanimljiv dio priče. Kada to podijelim sa sugovornicima to uvijek bude najzanimljiviji podatak.

Tanja Pureta: Ja vjerujem da mnoge slušatelje zanima zašto ste onda otišli s obzirom na to da ste dobili takvu edukaciju, mogućnost razvoja i prepoznavanje?

Dunja Firšt: Uvijek sam po prirodi bila i ostala vrlo dinamična. Uvijek imam neke želje, planove, ideju što bi još moglo drugačije, kako bih mogla poraditi na sebi, u koji novi izazov bi se mogla ubaciti. Cijeli svoj život i privatni i poslovni, uvijek se bacam u izazove jer sam jednostavno takva po prirodi. Meni ne smije nikad biti dosta.

Poriv za napredak donosi promjene

Tako da sam nakon oko 4 godine moga početka karijere u Kauflandu postala voditelj odjela za razvoj, školovanje i za selekciju zaposlenika. Svojevrsni sektor za upravljanje učinkom. To je sve bilo odlično, međutim, ja sam shvatila okej Dunja, imaš neke planove, želiš se dalje razvijati. Dobila sam ponudu preko Headhuntera da u jednoj kompaniji vodim cijeli HR. Bila je u pitanju jedna srednje velika kompanija, distributer robe široke potrošnje, gdje sam dobila priliku biti odgovorna za cjelokupno upravljanje ljudskim potencijalima. Onda je to mene zagolicalo i mislila sam da bi bilo zanimljivo. Ja sam do sada poznavala selekciju i razvoj školovanja. To je onaj fancy, dio za upravljanje učinkom, razvojni HR-a koji je vrlo zanimljiv. Ali nisam znala obračun plaća, radno pravo i kadrovski dio. To je nešto što čini kompletnog HR direktora i tom mi je trenutku definitivno falilo.

U Kauflandu nije bilo prilike da idem u tom pravcu. Dosta sam razmišljala o prijedlogu da promijenim okruženje i da prijeđem u drugu kompaniju. Na kraju sam donijela odluku da prihvatim novi izazov i da krenem dalje.

Izgradnja se krije u izazovima

Tanja Pureta: Jeste li u novoj kompaniji dobili nekog mentora ili kako ste se snašli u toj ulozi? S obzirom da jedan dio posla niste radili i niste imali iskustvo.

Dunja Firšt: Došla sam u kompaniju u kojoj je već funkcija HR-a postojala. Radi se o poduzeću Javit Internacional. Tako da ja nisam uvodila sve procese ispočetka. Za ovaj dio obračuna plaća i radnog prava sam jednostavno uložila svoje vrijeme, svoj trud i rad, čak sam i platila mentorstvo i coaching određenim kolegicama s tržišta za koje sam znala da su dobre u tome. Nije jednostavno samo tako prihvatiti odgovornost za cijeli sustav plaća, bonusa i varijabilne plaće. Puno je to novaca u pitanju i velika je to odgovornost. Tako da sam uložila svoje vrijeme i trud u to da naučim i da mogu kompetentno stajati iza toga što radim. Bilo je izazovno.

Tih nekoliko godina mogu reći da su me zaista izgradili i vjerojatno dali temelj za mogućnost obavljanja ove pozicije i funkciju u Kauflandu, u tako velikom sistemu i toliko odgovornu poziciju. Da se nisam prihvatila tog izazova bilo bi pitanje bih li mogla biti ovdje gdje sam danas. Priznat ću da sam nekoliko puta prolazila pokraj poslovnice Kauflanda u tom trenutku mislila: “Ajme Dunja, zar je ovo tebi trebalo? Zašto si otišla?“ Odgovor je onda bio: „Da Dunja, trebalo ti je to.“ Trebalo je prihvatiti se novog izazova i u konačnici svi mi iz izazova, i iz nekih zahtjevnih situacija koje nam se dešavaju na poslu, gradimo sebe i budemo bolja verzija sebe.

Tanja Pureta: Ako ja dobro razumijem, vi niste tamo došli i čekali da kažu: „Evo vam treninzi.“ Niste ništa ne radili dok vam oni nisu zadali da nešto napravite. Niste bili reaktivni, nego ste rekli: „Okej, prihvatila sam odgovornu funkciju i samostalno ću pronaći način, platiti mentorstvo i sve što je potrebno da proaktivno dobijem znanja kako bi ostvarila odgovornu ulogu za koju su me zaposlili.“ Koliko je taj pristup danas prisutan?

Proaktivnost je uvijek poželjna

Dunja Firšt: Kao što ste spomenuli, proaktivnost mene karakterizira kao osobu. Ako bih se morala okarakterizirati i reći koje mene karakteristike oslikavaju kao osobu to bi sigurno bili dinamičnost i proaktivnost. Ja jednostavno u životu, i u privatnoj i u poslovnoj sferi, ne mogu drugačije nego biti proaktivna. Uvijek promišljam gdje sam sad, kud bih htjela doći, što treba poduzeti, što treba napraviti, što mogu ja napraviti? Uvijek nekako krećem od sebe. Mi radimo jako puno internih edukacija, internih razvojnih programa, i vrlo često imam ulogu internog trenera ili u uvodnom dijelu prenosim poruke našim menadžerima, zaposlenicima i tako dalje. Uvijek govorim o tome koliko je proaktivnost strašno važna pogotovo kada je riječ o nečemu kao što je upravljanje učinkom.

Važno je preuzeti stvari u svoje ruke i pokrenuti se, napraviti nešto, krenuti od sebe, jer ako samo čekamo, ako smo reaktivni onda pomaka nema. Primjerice, danas kada sudjelujemo u sekcijskim postupcima bili oni psihološka procjena ili assessment centar, proaktivnost je sigurno jedna od crta koju tražimo od kandidata. Uvijek ću to prepoznati kao veliku kompetitivnu prednost kada to netko ima u sebi. Upravljanje učinkom s takvim individualcima kasnije ne predstavlja problem. Kroz selekcijski postupak dajemo zadatak kandidatu ili neko pitanje tijekom intervjua iz kojeg možemo iščeprkati da kandidat ima u sebi proaktivnost. Ako to pronađemo to je nešto što će mu dati veliki plus, to je to što se traži i važno je. S takvim ljudima je puno lakše raditi i kada je vrijeme za upravljanje učinkom oni će puno lakše napredovati i prihvatiti povratnu informaciju.

Nađite vrijeme za razvoj

Tanja Pureta: Jedno dodatno potpitanje na ovu temu. Danas svi pričamo o privatno poslovnom balansu. S druge strane, kad dođemo na neku zahtjevniju funkciju, trebamo pronaći vrijeme da se dodatno educiramo u područjima u kojima nismo kompetentni. Vi ste neke edukacije radili u privatno vrijeme. Je li to nužno i može li se sve napraviti unutar 8 sati i kako onda gledati na omjer privatnog i poslovnog?

Dunja Firšt: Mislim da odluka o tome ovisi od svake osobe. Ono što meni znači balans ne znači nužno isto vama. U principu, moramo sami sa sobom promisliti i odlučit što nam je važno, kako ćemo  se organizirati i čemu ćemo posvetiti svoje vrijeme. Ja mislim da neka veća postignuća, veće pomake, jednostavno nije moguće obaviti u 8 sati. Koliko god bili organizirani i posloženi, isprogramirani. I u slučajevima kada si super organiziramo radni dan, rad na sebi, učenje i razvoj traži nešto dodatno. Traži dodatni angažman i proaktivnost da se pokrenemo i odlučimo. Ako nam je nešto važno, onda ćemo rado u to uložiti vrijeme. Sve ovisi o motivaciji, o tome jesmo li promislili kuda želimo doći, kako ćemo doći do tamo, kojim koracima, što ćemo uložiti na tom putu i kakve ćemo ljude sretati. Cijelo vrijeme radimo na sebi.

Postrojite svoje prioritete

Tanja Pureta: Rad na sebi nije nešto što radimo za poslodavca, i za učinkovito upravljanje učinkom, nego nešto što radimo za sebe. Po tom kontekstu, onda bez problema može biti dio privatnog dijela. Vaša karijera se nastavlja u Allianzu. Znači financijska industrija. Do tad ste bili maloprodaja, a sada ide punih osam godina kao HR generalist, a onda i kao voditelji ljudskih potencijala. Opišite kako je bilo to prebacivanje iz industrije u industriju i kako ste u tome uspjeli. Koja ste blaga od tamo donijeli?  

Dunja Firšt: Ja sam nakon dinamične četiri godine u distribuciji robe široke potrošnje ostala u drugom stanju. Prva bebica je bila na putu. Odlučila sam da mi je u tom trenutku beba najvažniji životni projekt. Shvatila sam da neću moći paralelno „furati“ odgovornu poziciju direktora HR-a u vrlo zahtjevnom biznisu i prvi put biti mama. Rekla sam sama sebi da neću to sada raditi jer ja kad radim nešto ja to radim kako treba. Razmišljala sam koja bi bila najbolja opcija za mene. Taman tada je bio natječaj za specijalista u razvoju i to mi je bilo super. Razvoj i upravljanje učinkom je moje najveća ljubav u HR-u, mada volim cijeli HR, ali ako moram baš birati, onda će to biti razvoj zaposlenika. Bilo mi je to super jer sam se mogla prihvatiti jednog područja HR-a i napraviti dobar balans privatnog i poslovnog koji mi je trebao u to vrijeme.

Svaka promjena nudi nove prilike

Tako sam dobila priliku doći u Allianz. Nekoliko godina sam imala priliku naučiti najbolje HR prakse po pitanju upravljanja talentima koji je iznimno bitan za upravljanje učinkom. Mi smo druga organizacija u Hrvatskoj koja je imala taj program zasnovan na pravim temeljima i kvalitetan talent menadžment. Allianz Engangement Service koji smo radili prije dosta godina bio je na jednom vrlo zavidnom nivou. Meni je bilo genijalno da sam zaista mogla učiti od stručnjaka. Razmjena na razini cijele naše grupe, razmjena neke svjetske HR prakse je bilo nešto što je mene zaista ispunjavalo i onda se dogodio drugi porodiljni za vrijeme Allianza. Taman kad mi je druga kćer bila stara dvije godine, ja sam cijelo vrijeme bila u poolu talenata u Allianzu i dobila sam priliku naslijediti svoju tadašnju nadređenu direktoricu HR-a. Tako sam bila promovirana iznutra, na mjestu direktora HR-a i onda sam to nastavila raditi tijekom nekoliko godina.

Tanja Pureta: Koliko je bila izazovno biti u financijskoj industriji? Je li to što ste dobivali tako sjajne razrađene procese, olakšavalo stvar?

Dunja Firšt: Što se tiče ovog razvojnog dijela HR-a, tu sam već imala dovoljno znanja i iskustva. Ono što mi je bio dosta izazov kad sam postala direktor je odgovornost u financijskoj industriji. Zapravo, osiguravateljna branša je kompleksna zbog obračuna svih bonusa, poticaja, varijabilnih dijelova plaća. To je direktna prodaja osiguranja, to je vrlo specifičan biznis i tamo ima zaista puno obračuna koji su vrlo kompleksni. To je vrlo kompleksna financijska industrija. To mi je bilo zahtjevno i tu sam jako puno učila. Jer u Allianzu vam je normalno da ste vi stalno s matematičarima, s aktuarima. Razgovarate o tome koji će se parametri i varijable uzeti u kojim bonusima. Bilo je baš novo i zahtjevno.

Važnost vlastitih motiva

Tanja Pureta: Kada već spominjete bonuse, recite po vašem mišljenju, pokreće li ljude ekstrinzična ili intrinzična motivacija? Što je tu ključno za upravljanje učinkom - bonusi, razvoj ili nešto treće? Koliko se ljudi mogu i žele razvijati i poticati tu intrinzičnu motivaciju? S obzirom da volite razvoj vjerojatno će odgovor biti zanimljiv.

Dunja Firšt: Ovo je super pitanje. Mislim da ljudi često misle da je sve u novcu. Sve je u tome kakav službeni auto netko vozi, koliko je visoko hijerarhijski pozicionirani. Ja mislim da je za motiviranog zaposlenika jako važno da su ti higijenici na dobroj razini. Primjerice plaća, uvjeti i sve što uz to dolazi treba biti na dobroj razini i zadovoljavati naše potrebe. Treba postojati omjer između zahtjevnosti posla i onoga što dobijete kada ga radite. Međutim, to sigurno nije nešto što će vas dovesti na neku visoku razinu motivacije i do nekih posebnih uspjeha. Mi se svi na neke uvjete vrlo brzo naviknemo i to nije motivacija koja nas vodi prema većem cilju nego pravu motivaciju možemo najbolje pronaći unutar sebe. Treba naći motive unutar sebe, posebice neke ciljeve i onda krenuti po putu prema ostvarenju tih ciljeva. Tako je najlakše uspješno provoditi upravljanje učinkom sa zaposlenicima, tako će najlakše napredovati.

Upravljanje učinkom kroz poticanje intrinzične motivacije

Tanja Pureta: Koliko ljudi vole postavljati ciljeve i krenuti prema tome? Koliko su potaknuti tim unutarnjim željama da ostvare nešto više, nešto bolje, da daju svoje doprinose? Koliko je upravljanje učinkom stvarno za njih relevantno?

Dunja Firšt: Čvrsto vjerujem u to da uspješni ljudi imaju motivaciju u sebi jako izraženu, inače ne bi bili uspješni. Stvarno to potpisujem. U to apsolutno vjerujem. Kada radimo edukacije sa zaposlenicima i rukovoditeljima mi ju iznimno potičemo. Možda ju netko nema dovoljno izraženu, nije mu osviještena na kvalitetnoj razini, podsvjesno je potisnuta i ne manifestira se. Radimo jako na tome da probudimo taj žar u ljudima, jer to je nešto što dovodi do rezultata, olakšava upravljanje učinkom, tjera nam osmjeh na lice, olakšava nam nošenje sa nekim izazovima i problemima u poslu. Dovodi do toga da imamo gušt odraditi projekt i postići uspjeh.

Tanja Pureta: Znači, može se probuditi?

Dunja Firšt: Može definitivno. Po meni je jako važno u kakvom timu radite i kakve ljudi imate oko sebe. Ako u timu imate članove koji su takvi, oni će malo povući dio ekipe koja nije previše motivirana. Menadžer i rukovoditelji igraju izuzetno veliku ulogu jer moraju znati prilagoditi svoj stil ponaosob svakom članu tima. Pronaći nešto s čime može kod svog kolege ili kolegice probuditi taj žar, zanos ili posvećenost i učiniti poboljšanje, a upravljanje učinkom lakšim.

Važno je prepoznati kada je vrijeme za promjenu

Tanja Pureta: Nakon 7 godina u Allianzu odlazite opet u distribuciju robe i to robe široke potrošnje. Kako se to dogodilo? Što ste tamo naučili?

Dunja Firšt: Meni je u jednom trenutku u Allianzu došlo do zasićenja. Razmišljala sam koji bi zaokret mogla napraviti. Onda sam odlučila napraviti iskorak u nekom drugom pravcu. Čak sam trebala otići raditi u inozemstvo, i to baš u Rusiju. Jer inače moja velika ljubav zbog studija su jezici. Svoju ljubav prema njemačkom sam ispunila kroz onaj početak u Kauflandu. Ruski nikad nije došao do nekog izražaja. Bila je ponuda za jednu jako zanimljivu poziciju baš u Moskvi. Međutim, djeca su mi tad bila još relativno mala pa sam ja odlučila da ipak to ne napravim. To je dosta daleko. Ja sam računala da sada idem napraviti nešto sasvim drugačije. Spojili su me sa vlasnikom firme Zoo Hobby. To je lanac dućana za kućne ljubimce Zoo City poslovnice. Ja sam prepoznala u vlasniku osobu koja želi više raditi na ljudskim potencijalima u poduzeću kroz tu funkciju i on je prepoznao moje kompetencije, žar i zanos. Nekako smo se spojili i imali kvalitetnu suradnju otprilike tri godine gdje sam ja imala priliku vidjeti sve najzanimljivije u Zoo Hobbyju.

Dobre i loše strane malih poduzeća

Kada dođete iz jednog velikog sistema, kao što je recimo Allianz ili na početku Kaufland, to su velike internacionalne kompanije gdje postoji lanac odlučivanja. Prvo se morate složiti vi unutar svog sektora, pa se morate dogovoriti upravom na nacionalnoj razini i potvrditi što želite provesti, onda još morate dobiti potvrdu od globalnog upravljačkog lanca. U Allianzu se i globalna potvrda čeka, tako da su te procedure kompliciranije. Kada dođete u privatno poduzeće vi razgovarate s vlasnikom, s njim se dogovorite i odmah donesete odluku. Ima to svojih prednosti i to mi je bilo zanimljivo jer sam dobila priliku raditi jednu određenu transformaciju i pratiti upravljanje učinkom kroz ljudske resurse u kompaniji Zoo Hobby.

Međutim, nakon 3 godine sam shvatila da sam ja ipak osoba koja bolje pliva u velikim sustavima. Ipak ta veličina, širina i ta internacionalna pozadina bolje odgovara za moju dinamiku. Stvarno se dogodio sasvim spontan poziv o od headhuntera i saznala sam da se radi o Kauflandu. Priča se završava tako da sam se vratila i često volim reći da imam osjećaj kao da sam se vratila kući.

Povratak u Kaufland

Tanja Pureta: Napravili smo cijeli krug od prvog do ovog pitanja. Sad je vrijeme da kažete što sve obuhvaća vaše područje odgovornosti u jednoj tako velikoj organizaciji kao što je Kaufland. Što znači biti HR direktor?

Dunja Firšt: Ja sam jako ponosna da sam u Kaufland došla 2017. godine, u trenutku kada je cijela grupacija Kaufland i uprava odlučila jako puno ulagati u ljudske resurse. I internacionalna razina i na nacionalnoj razini, uprava je odlučila ulagati jer sam uspjeh Kauflanda dolazi od naših zaposlenika. Mi često govorimo da su naši ljudi naša snaga i zaista velika energija i velika ulaganja su uložena u funkciju ljudskih resursa i na upravljanje učinkom unutar cijele organizacije. Jako je lijepo kada dođete na poziciju HR direktora gdje su velika očekivanja od vas i od vašeg tima. Opet s druge strane, vi znate da ćete dobiti puno alata i puno podrške da sve te ideje koje imate i koji želite provesti zajedno sa svojim timom možete i ostvariti.

Kompleksnost pozicije HR direktora

Taj fokus cijele grupacije je bio jako važan kako bi smo mogli doći do ovog što smo postigli kroz zadnjih pet i pol godina.  Sve što je bilo prije nije bilo na razini kako je sada. Ja sam izuzetno ponosna na svoj tim, a područja koja mi pokrivamo su mnogobrojna. Primjerice, obračun plaća koji mora biti točan, precizan, redovit i sve što ide uz to. Uz to ide kadrovska administracija i sva papirologija, svi ugovori o radu, radno pravo i svi oni procesi koji su isto vrlo zahtjevni i odgovorni. Imam isto tako i tim koji se bavi sa selekcijom i employer brandingom. Zatim četvrti tim koji se bavi sa razvojem i školovanjem.

Čak imamo i petu funkciju u HR-u koja je vrlo specifična baš za Kauflanda. Isto je bitna za upravljanje učinkom. Ona se zove briga za zaposlenika. Tamo imamo funkciju predsjednika za zaposlenike koji se doslovno bave isključivo samo time da razgovaraju sa zaposlenicima i da po jednoj posebnoj metodologiji koja je naša grupacija osmislila budu barometar na terenu među ljudima u operativnoj logistici i u operativnoj prodaji to jest našim poslovnicama. Oni vode razgovore sa zaposlenicima da vide što je dobro, što može biti drugačije, što nam zaposlenici predlažu i poručuju. Filtriraju i prikupljaju informacije, prenose to nama u HR-u, a onda izvještavamo upravu. Stavljamo u fokus upravljanje učinkom i iz toga izvodimo razne razvojne mjere koje implementiramo u praksi da bismo bili bolji, osluškivali, zadovoljavali potrebe i sve što nam naši zaposlenici poručuju.

Budite uvijek spremni na promjenu planova

Tanja Pureta: Što se dogodi kad imate jedne planove, povratne informacije s terena kažu da se nešto događa što možda zahtjeva neku promjenu planova?

Dunja Firšt: Mi smo u Kauflandu vrlo aktivni po tom pitanju zato što je naša branša izuzetno brza branša. Maloprodaja je jedna od najbržih industrija. Da mi nismo u stanju brzo donositi odluke, provesti smisleno upravljanje promjenama i prilagođavati se, ne bi bili ovako uspješni koliko smo uspješni danas. Često se događa da mi imamo zacrtan plan. Svake godine radimo i strateško planiranje za upravljanje ljudskim resursima. Za svaki od segmenata u HR-u uključujući i upravljanje učinkom, mi znamo godinu dana unaprijed koji su strateški projekti ili koje procese ćemo unaprijediti, imamo točan plan. Ali da, može nam se desiti iznenađenje. Primjerice, ova ljetna sezona je bila svima u branši veliko iznenađenje jer su se desile neke određene promjene na tržištu rada. Istovremeno je bila uspješna što se tiče turista, tako da smo imali jako dobre pozitivne efekte za naše poslovanje.

U tim trenucima onda morate brzo reagirati, brzo napraviti novi plan i smisliti nešto novo, nešto drugačije te to isprobate u praksi. Onda vidite jedan dio ide, jedan dio opet nije dobar, idemo još promisliti, vidjeti što još možemo. Stalno postoji ta proaktivnost, dinamičnost i ulaganje velike energije svih nas u HR-u da bismo mogli pratiti potrebe i da bismo mogli biti bolji. U grupaciji Kaufland imamo jedan moto koji često citiramo, a to je: „Tko ne postaje bolji, prestaje biti dobar“ i to zaista kod nas vrijedi. Mi si jednostavno ne možemo dopustiti da živimo na nekoj slavi uljuljani u nekim planovima i misliti da će sve biti dobro. Mi stalno gledamo što može drugačije, što može bolje.

Upravljanje učinkom u HR-u treba imati svrhu

Tanja Pureta: Dunja, koja je Vaša vizija o tome kako trebaju izgledati ljudski potencijali u Kauflandu? Koliko ste momentalno zadovoljni s njenim ostvarenjem?

Dunja Firšt: Ja mislim da ljudski resursi moraju biti kvalitetna podrška biznisu. Moraju uistinu u fokus staviti upravljanje učinkom. Ljudski resursi ne postoje zato da bi radili neke fora edukacije i slične stvari. Mi se moramo zaista potruditi biti konkretniji, provoditi strategije za upravljanje učinkom i nastojati poboljšati naše ljude i naše procese. Nekad se može čuti: „Što oni u ljudskim resursima rade?“ ili znaju reći: „Oni u marketingu i ljudskim resursima tamo nešto kreativno rade. Što je sad to?“ Ja se uvijek trudim biti vrlo konkretna u tome i uistinu osigurati da upravljanje učinkom urodi plodom.

Želim da pokažemo koju dodatnu vrijednost dajemo našim zaposlenicima, za naše poslovanje, za upravu, na nacionalnoj razini, na internacionalnoj razini. Želim da se vide konkretni pokazatelji i rezultati koje je HR napravio. Kada dobijete feedback o tome da to ima smisla, da je to dobra inicijativa onda to znači da radimo dobar posao. Upravljanje učinkom je jako veliki dio toga jer postavlja temelj za napredovanje svakog zaposlenika i ujedno napredovanje cijele grupacije.

Uloženi trud se prepoznaje

Tanja Pureta: Da li Vaši radnici s jedne strane i Vaš menadžment s druge strane prepoznaju Vaš trud? S obzirom da ih stalno ispitujete što žele, kako se osjećaju, koje prijedloge i potrebe imaju, vide li oni kroz Vaše aktivnosti da ih netko čuje? S druge strane, koliko Vas menadžment gleda, čuje, doživljava i koliko je zadovoljan? Koliko su zadovoljni s mjerama koje provodite za upravljanje učinkom?

Dunja Firšt: Po povratim informacijama koje konstantno i redovito prikupljamo, vidimo da naš posao ima svoje efekte i da mi imamo rezultate. Upravljanje učinkom uspješno odrađujemo. Neću sada reći da je uvijek sve savršeno jer nikad nije, niti će ikad biti. Mi se trudimo konstantno iz dana u dan biti sve bolji, biti konkretniji i uvesti nešto novo, tako da zaposlenici definitivno to vide. U zadnjih par godina u Kauflandu često je čuti što je sve odlično i da je odlično kako se svake godine povećavaju plaće. Super je kako se novi benefiti uvode, kako imamo neke edukacije i razvojne programe. Ima puno tih pozitivnih stvari. Naravno postoje područja u kojima dolazi do konstruktivnog negativnog feedbacka. To je često na razini rukovoditelja koji se ne snalazi u timu i onda nastanu trzavice. Opet, mi iz HR-a smo tu da pomognemo i da budemo backup, pomognemo s coachingom, edukacijiom i s korisnim povratnim informacijama kroz upravljanje učinkom dovedemo do poboljšanja. Nastojimo pomoći rukovoditelju da nađe način kako bolje voditi svoj tim.

Tanja Pureta: Ne ignorirate problem? Upravljanje učinkom stavljate u prvi plan?

Dunja Firšt: Apsolutno ne. Stvarno smo uvijek tu i želimo čuti, želimo pitati. Jako cijenimo feedback jer je iznimno važan za upravljanje učinkom, pa ih prikupljamo, slušamo i poduzimamo konkretne mjere.

Promjena počinje iznutra

Tanja Pureta: Koliko je to dio employer brendinga? Razvijate li employer brending i kako se nosite sa nedostatkom kadra na tržištu? Pretpostavljam da je i vama to problem?

Dunja Firšt: Ja mislim da sve kompanije u današnje vrijeme imaju velike izazove s time. Ulažemo li u employer branding? Definitivno da, zapravo jako nam je važna organizacijska kultura koja se posljedično očituje u employer brandingu. Uvijek govorim kako mi u Kauflandu employer brending radimo u dva koraka. Prvi korak je raditi ga iznutra poboljšavajući organizacijsku klimu i kulturu. Employer branding gradimo prema našim zaposlenicima. Sve što kažemo i obećamo da ćemo uvesti, mi to i napravimo i to na pravi kvalitetan način. Želimo da naši zaposlenici vide da to nije samo projekt koji dobro zvuči na papiru ili dobro zvuči jer direktor dobro koristi prezentacijske vještine. Želimo da oni zaista vide neke konkretne efekte kako to funkcionira u praksi. Upravljanje učinkom i ispunjavanje jasnih očekivanja nam je iznimno važno. Kaufland je u odnosu na konkurenciju dosta transparentan poslodavac. Mi plaćamo svaku minutu prekovremenog rada. Mi platimo našim zaposlenicima na nerukovodećim radnim mjestima, oni se prijavljuju sa karticama u naš sustav elektroničkog praćenja radnog vremena i doslovno se prati svake minuta radnog vremena. Primjerice, na platnoj listi onda piše da će zaposlenik dobiti plaću za 4 sata i 3 pol minute prekovremenog rada. Toliko smo transparentni i zato nam je važno da sve to što radimo, radimo na pravi način i tako steknemo povjerenje našeg zaposlenika i mi želimo da naši zaposlenici budu naši ambasadori.

Transparentnost je ključ zadovoljstva zaposlenika

Onda tek krećemo u one employer branding aktivnosti koje su sad dosta popularne na tržištu, gdje pričamo prema van, preko mreža, preko LinkedIna, preko raznih drugih mreža ili kroz PR objave, konferencije, ili evo u konačnici kroz ovakav intervju. Pričamo o tome što je Kaufland, kako Kaufland radi, i kako se Kaufland ophodi prema zaposlenicima. Uvijek mi je bitno da prvo krenemo od iznutra i da imamo iza sebe nešto konkretno što radimo prema našim zaposlenicima, da kvalitetno provodimo upravljanje učinkom te da sve strane budu zadovoljne.

Tanja Pureta: Drugim riječima, ne može se dogoditi da gradite jedno lice prema van, a da zaposlenici kažu ne, to nije tako! Mogu samo reći da to je to, tako kako je i predstavljeno.

Dunja Firšt: Tako je, upravo to. Važno mi je da smo tu vjerodostojni i da smo transparentni.

Uspjeh nije trenutačan

Tanja Pureta: Odlično, za kraj, da se ponovo vratimo na vas. Da li bi karijerni put sličan vašem predložili mladim kolegama? Koje su prednosti povremene promjene poslodavca, koji su nedostaci? Kako se u jednom trenutku odlučiti gdje imate osjećaj povratka kući, gdje želite ostati?

Dunja Firšt: Teško, ali super pitanje za kraj. Kada sada gledam nazad na svoju karijeru nije mi žao ni zbog koje odluke koju sam donijela. Sve je imalo smisla i sve se nadograđivalo jedno na drugo. Kad gledam iz ove pozicije zaista je sve imalo smisla. Čini mi se da današnje generacije nemaju baš previše strpljenja. Mislim da digitalizacija, mreže i život preko mreže, Instagrama, da je dovelo do promjena. Također, korona i sve što se dogodilo ovim mlađim generacijama je napravilo dosta velike promjene i mislim da se danas očekuje instant uspjeh. Iskrivljena je slika preko medija, ljudi misle da će se sve dogoditi preko noći i da možemo kucnuti prstima i sve se će se dogoditi za čas. Mislimo da je realistično da netko postane super uspješan menadžer u roku od 4 mjeseca. To baš tako ne ide u praksi, nego je zaista potrebno uložiti puno truda, puno rada, puno angažmana i imati strpljenja. Mladi nisu upoznati s time što je upravljanje učinkom i da je bitno postaviti kriterije za napredovanje i kontinuirano ići prema njima.

Uložite trud i kada je to teško

Ne treba odustati u trenucima kada je teško. I u mojoj karijeri je bilo dosta situacija kad sam razmišljala je li mi to sada trebalo i zašto sam ja sada ovdje i zašto se to sada događa. Ali nisam odustala, nego sam zagrizla i išla dalje i rekla: „Ajde, možeš ti to! Proći će! Napravi sve što možeš u ovom trenutku, pa ćeš vidjeti što će bit sutra, šta će biti preksutra.“ Uvijek se pokazalo kao dobra odluka. Ne treba odustati, treba u teškim trenucima, teškim situacijama uložiti dodatni angažman. Treba promisliti o tome tko nam može biti podrška. Uvijek sam imala situacija kada mi je coach, kolegica ili kolega ili nadređeni šef ili bilo tko pomogao u nekom zahtjevnom trenutku. Možeš se obratiti nekome, netko ti može pomoći u nekom trenutku, jer uvijek su dvije glave pametnije nego jedna. Nismo sami. Može se, samo treba imati cilj pred sobom. uložiti trud i angažman.

Uvijek ima prostora za napredak

Tanja Pureta: Gdje vidite vaš daljnji razvoj ili ste već dosegnuli maksimum ekspertize? Kako vidite vaše upravljanje učinkom?

Dunja Firšt: Neću nikada za sebe reći da sam dosegla maksimum. Moja pozicija u Kauflandu i uspjesi o kojima smo danas pričali potvrđeni certifikatima je koje Kaufland kroz ljudske resurse osvojio na nacionalnoj i internacionalnoj razini potvrđuje moj doseg. Stvarno smo jako visoko pozicionirani na tržištu rada. Mislim da je ovo pozicija definitivno kruna moje karijere i jako sam ponosna na sve rezultate i na cijeli moj tim. Mi se u HR-u zovemo HR dream tim i ovim putem želim reći da sam jako ponosna na sve moje kolegice i kolege.

Definitivno je kruna moje karijere, ali o tome kako vidim razvoj za dalje ne razmišljam u ovom trenutku jer sam zadovoljna tu gdje jesam. Mislim da smo puno toga napravili, ali imamo još dosta izazova ispred nas i moramo sagledati sve okolnosti na tržištu kakve jesu. Čini mi se da je svaka godina priča za sebe. Moramo razmišljati o nekim novim strategijama za upravljanje učinkom i kako se nositi sa svime time da bismo i dalje bili uspješni. Što će biti kasnije? Vidjet ćemo gdje će me put odvesti. Ja vjerujem da će to biti sigurno dobro. Konstantno ulažem u sebe. Ili me poslodavac upućuje na dodatne edukacije ili sama ulažem u sebe kroz čitanje, kroz razmišljanje i promišljanje. Mislim da s time nikad čovjek ne smije stati, nego uvijek treba raditi na sebi.

Uspjeh se mora održavati

Tanja Pureta: Dakle i dalje ste temeljiti i sustavni. Ne mislite da je uspjeh došao preko noći, ali može otići preko noći ako čovjek ne ulaže u sebe.

Dunja Firšt: Ovo ljeto sam na godišnjem odmoru imala vremena, surfala sam po internetu i pronašla američku platformu koja se činila kao da ima jako dobre i zanimljive edukacije. Platila sam taj program koji je zaista dosta koštao na razini godine i uopće mi nije žao. Sad u svakom trenutku u autu ili kad god mogu slušam online treninge s jako zanimljivim stvarima. Kad mogu, pročitam dobru knjigu. Razmjenjujem iskustva iz prakse s kolegicama i kolegama iz HR branše, to je isto bitan dio za osobno upravljanje učinkom. Jednostavno radim na tome i ponosna sam da sam u zadnjih godinu dana završila tečaj i certificirala sam se i kao coach. To mi pomaže u mom poslu kao HR direktora, a sigurno je nešto s čime ću se jednog dana kasnije i baviti.

Tanja Pureta: Ne mora samo biti da tražimo nove poslove i neke nepoznate terene, nego možemo i stare poslove raditi sa novim pogledom, s više znanja, iskustva, ekspertize. To je onda sasvim druga stvar.

Dunja Firšt: Neka nova dodatna dimenzija.

Ustrajte do uspjeha

Tanja Pureta: Za kraj poruka za koga god hoćete -  zaposlenike, buduće kolege, kupce.

Dunja Firšt: Danas sam više puta govorila da treba biti proaktivan, preuzeti odgovornost za sve što radimo i imati cilj ispred sebe i raditi na sebi. Upravljanje učinkom nije samo bitno u kontekstu posla nego i privatnog života. Nikada ne odustati. To sad zvuči kao floskula, ali ne treba odustati kada je teško, nego treba naći neku energiju u sebi, treba potražiti pomoć i podršku te jednostavno nastaviti. Ja si uvijek kažem kada je teško i zahtjevno: „Iz ovog ću sigurno nešto naučiti, iz ovog ću na kraju opet izaći kao malo bolja, malo jača osoba.“ Sve te kockice mozaika po našem životnom putu nas izgrađuju da u konačnici postanemo još bolja ili uspješnija osoba.

Tanja Pureta: Puno Vam hvala na jednom prekrasnom, inspirativnom razgovoru, vjerujem da ste inspirirali mnoge i hvala lijepa što ste nam rekli više o vašoj zanimljivoj karijeri i kako je upravljanje učinkom bitno u mnogim sferama HR-a ali i života. Doviđenja do nekog sljedećeg susreta i novog razgovora.

Dunja Firšt: Hvala puno, Tanja na pozivu! Bilo mi je zaista veliko zadovoljstvo, hvala.

Tanja Pureta: Hvala. Doviđenja i vama slušateljima do sljedeće emisije Psihologije uspjeha.