Ljudi se često boje spontano reagirati, izraziti svoje osjećaje ili podijeliti s drugima neku ideju jer nikad nisu sigurni kako će okolina to prihvatiti, hoće li biti kritizirani.
Problem leži u tome što reakcije okoline imaju ulogu u našem percipiranju vlastitih postupaka te ih je stoga teško zanemariti. Zbog toga se pojavljuje strah od izlaska iz vlastite zone udobnosti i poduzimanja prvog korak ka promjeni. No, jesu li rukovoditelji svjesni učinka svog ponašanja. Što ako spontanijim ponašanjem uistinu možemo učiniti razliku u dosadašnjem funkcioniranju nas samih ili našeg poduzeća? Mogu li se usvojene prezentacijske vještine olakšati spontanije izlaganje ideja? Kako se oduprijeti kritikama okoline i osloboditi vlastitu spontanost?
Ta „djetinjasta“ spontanost…
Za vrijeme godišnjeg odmora provela sam prekrasnu večer sa starim društvom iz školskih dana. Dobro smo se zabavljali i već pred jutro, prije razilaska odlučili smo zaokružiti naše druženje uz izlazak sunca i laganu priču na plaži. U takvoj opuštenoj atmosferi, nakon što smo tijekom večeri pretresli sve uobičajene i neutralne teme, netko je krenuo s onim što obično zovemo filozofiranjem o životu, njegovoj svrsi i tajnama. Jedna od nas je spremno započela priču o tome kako je odlučila biti spontanija: u proljeće je, bez velikih planiranja i premišljanja, posjetila jednu od zemalja u kojima nikad nije bila, oduševljeno je pričala o ljudima koje je upoznala, pričala je o tome kako se jako puno smije, kako je mnogo manje zabrinuta, kako uživa u svakom novom danu, u mnogim sitnicama koje prije nije ni primjećivala. U jednom trenutku, jedan drugi kolega, na glas je sasvim ozbiljno i brižno primijetio: „Mislim da si zapravo u depresiji.“
Zbog čega danas biti odrastao često znači biti ozbiljan, zabrinut i jako oprezan, ponašati se primjereno (što između ostalog znači uvijek i u svakoj situaciji „ispeći pa reći“), ne smijati se glasno ili ne primijetiti kako vaš novi sugovornik ima prekrasan smiješak, jer bi sve to bilo neprikladno? Zašto se u suvremeno doba ne primjećuje da se zadovoljstvo ne temelji na strogom pridržavanju rasporeda, već našem stanju uma? Zbog čega kad odrastemo ne možemo barem jednim dijelom zadržati dječje veselje, energiju, spontanost, a da nas ne prozovu „depresivnima“ ili „djetinjastima“?
Oslobodite se društvenih normi i prihvatite vlastitu spontanost!
Bečki liječnik te tvorac i osnivač psihodrame (scenske psihoterapije), Jakob Levy Moreno, smatra spontanost univerzalnom ljudskom osobinom koja je s evolucijskog gledišta jedna od najstarijih čovjekovih karakteristika, ali i koja je, zbog niza kulturnih i odgojnih mehanizama, nažalost, postala neželjena! Mnogi smatraju da biti spontan znači ponašati se impulzivno, nekontrolirano ili čak nasilnički. Spontanost kao osobinu automatski vezuju uz neodgovornost, nepromišljenost i nezrelost. Sigurno ćete se i vi sjetiti mnogih poruka koje smo tijekom djetinjstva dobivali: „Budi dobar!“ ili „Sad si već velika i znaš da trebaš biti mirna, ozbiljna i tiha.“ ili „Dječaci ne plaču!“. Učili su nas i da je dobro prikloniti se mišljenju većine jer tako ne možemo pogriješiti i biti prozvani. Zbog toga su mnogi od nas zatomili svoju spontanost kako bi poštivali društvene norme u kojima je nepisano pravilo da samo oni s ozbiljnim licem i uvijek unaprijed isplaniranim minutama svog života, mogu najbolje pokazati da su odgovorni pojedinci koji znaju donositi odluke. Jer u protivnom, što će ljudi reći ili misliti o nama!
To nisu odlike koje su nužno potrebne da dobra prezentacija nađe svoj put do slušatelja. S druge strane, toliko često se divimo ljudima koje doživljavamo spontanima i zaigranima (a ima ih i u vašoj okolini!) jer izgledaju tako živima, bezbrižnima, opuštenima, uvijek su pozitivni i puni povjerenja u sebe. Nakon kontakta s njima često možete imati onaj osjećaj smirenosti i iznenadno zadovoljstvo. Može se zaključiti da takvi ljudi zrače pozitivnom energijom i svojim ponašanjem te postupanjem s drugima šire optimizam. Želimo li i mi biti takvi trebali bismo nešto naučiti i od njih!
Što je spontanost?
Što zapravo znači biti spontan? Spontan znači ponašati se u skladu s vlastitim osjećajima, željama, idejama, bez velikog ulaganja napora ili prethodnog razmišljanja. Biti spontan znači i više vjerovati sebi i svojim procjenama, osloniti se na vlastiti unutrašnji osjećaj, intuiciju te manje razmišljati o tome kako će drugi prihvatiti naše akcije. Biti spontan znači ponekad izaći iz ustaljene rutine, učiniti nešto neočekivano – na primjer, donijeti odluku o promjeni puta kojim idete na posao čak i ako niste upali u veliku gužvu. Ili održati improvizirani motivirajući govor kolegama na poslu, objašnjavajući neočekivane probleme u kojima se vaš odjel odjednom našao i predlažući moguće rješenje. Spontanost znači i neplanirano i neočekivano iznenaditi suprugu prekrasnim buketom cvijeća.
Uzmimo za primjer menadžera koji želi napraviti promjenu u poslovanju vlastitog poslovanja. Smatra da bi promjenu potaknuo na način da razvije prezentacijske vještine te nauči efektivno organizirati i voditi zaposlene. Kako bi to uspio potrebno je ulagati u razvoj sebe kao vođe i razvoj svojih zaposlenika. Ako bi odlučio razvijati vlastite prezentacijske vještine, ali i vještine zaposlenika s ciljem obostranog razvoja, uspješno bi motivirao zaposlene. Na taj bi način potaknuo angažiranost tijekom rješavanja radnih zadataka i pri tome uspostavio odnos povjerenja. Radni zadaci i timovi bili bi adekvatno strukturirani i krajnji rezultat bio bi napredak poslovanja poduzeća. Kako bi navedeno postigao potrebno je da izađe iz svoje rutine i da se vodi vlastitom vizijom razvoja poduzeća. Odnosno, potrebno je da promišlja izvan zadanog okvira, počne razvijati prezentacijske vještine i spontanije iznositi ideje potrebne za napredak poduzeća! Na taj će mu način i jedna prilika za prvi dojam biti dovoljna za ostvarenje ciljeva!
Tko ne riskira, ne profitira
Ljudi se često boje spontano reagirati, izraziti svoje osjećaje ili podijeliti s drugima neku ideju jer nikad nisu sigurni kako će okolina to prihvatiti, hoće li biti kritizirani. Da, biti spontan ponekad nosi i određen rizik. Ljudi koji su spontani rade pogreške. No, priznaju ih s lakoćom i štoviše, nauče nešto iz njih i krenu dalje sa životom. Kao što i izreka kaže – tko ne riskira, ne profitira. Time ne predlažem da prestanete planirati, promišljati ili imati ciljeve. Time ne želim sugerirati da istresete prijatelju u lice kako vam ide na živce onog trenutka kad vas naljuti.
Želim vam poručiti da se ponekad prepustite improvizaciji, neuobičajenom, kreativnosti, energiji koja se nalazi u vama. Da se sjetite što vas uveseljava te pronađete trenutak za to i tijekom napornog radnog dana. Da primijetite koje su to vama sitnice, a drugima možda velike stvari koje ih tako raduju te ih povremeno i neočekivano razveselite, bez straha kako će to biti shvaćeno od okoline. Ako si zabranite slobodu da budete spontani, da spontano kreirate ideje, da spontano izrazite svoje osjećaje, svoje veselje, da se spontano smijete, propuštate jedan od najboljih načina življenja.
Zamislite da menadžer s početka teksta zbog osjećaja nesigurnosti u vlastite prezentacijske vještine nije izložio ideje koje ima. Također, nije uložio ni u razvoj sebe i zaposlenika. Tako ne bi uspostavio odnos povjerenja, poduzetničku klimu, angažiranost za rješavanje zadataka niti bi mogao adekvatno organizirati timove i zadatke. Samim time izostala bi željena promjena u funkcioniranju i poslovanju poduzeća.
Zašto je važno usavršiti svoje prezentacijske vještine i prepustiti se spontanosti?
Vratimo se mojoj prijateljici. Otkako je odlučila biti spontanija u životu, ponekad manje razmišljati, više živjeti, postala je samopouzdanija, prirodnija, veselija i, čini mi se, mlađa žena. To se vidi u načinu na koji se kreće, na koji hoda, na koji razgovara s drugim ljudima. To se vidi u njezinom kontaktu s ljudima gdje svojom spontanošću i neposrednošću u komunikaciju unosi kreativnost i toplinu te time svaki i najobičniji susret s drugima čini ljepšim, zanimljivijim, autentičnijim. Ja sam i sama postala svjedokom toga. Uostalom, mnogi stručnjaci mentalnog zdravlja i komunikolozi danas smatraju da bi se velik dio psihičkih poremećaja od kojih pati čovječanstvo mogao pripisati nedovoljnoj čovjekovoj spontanosti u ponašanju i komunikaciji.
Osim što spontanost može pozitivno utjecati na naše mentalno zdravlje i svakodnevno funkcioniranje, korisna je i u karijernom kontekstu. Bilo da je riječ o kratkom razgovoru u hodniku ili poslovnom sastanku, dobre prezentacijske vještine i spontan pristup mogu inspirirati. Vaša poruka tako može privući pozornost nadređenog, potencijalnih klijenata ili zaposlenih u vašem poduzeću. Uvježbavajući prezentacijske vještine, menadžer iz primjera mogao bi spontanim izlaganjem držati zaposlene zainteresiranima i potaknuti interaktivnu komunikaciju. Tako bi stvorio pozitivnu suradničku klimu i osigurao prostor za otvoreno iznošenje ideja te razmatranje najoptimalnijih rješenja. Također, usvojene prezentacijske vještine mogu mu olakšati predstavljanje ideja, stvaranje dojma stručnosti te potaknuti poštovanje njegove uloge vođe. Dobre prezentacijske vještine i spontan pristup mogli bi olakšati kreiranje radnih zadataka te stjecanje povjerenja među zaposlenima. Zaposlenici bi bili motiviraniji slijediti njegove zamisli te izvršavati svoje radne zadatke s ciljem zajedničkog napretka.
Kako postati spontaniji?
Ako se prepustimo spontanosti i zavirimo u zaigrani dio nas samih, uslijedit će promjene u našem privatnom i poslovnom životu. Iako se čini jednostavnim, započeti ponašati se spontanije nije uvijek lak zadatak. S jedne strane, nekim je osobama spontanost dio prirode i s lakoćom se prepuštaju neočekivanim iskustvima. Takvim ljudima nije problem tražiti nove prilike niti uživati u naizgled djetinjastim aktivnostima poput plesanja na glazbu uličnih svirača. Ipak, postoje i oni koji muku muče s odmicanjem od potrebe za kontrolom svoje svakodnevice. Oni često do detalja unaprijed isplaniraju svoje aktivnosti te propuštaju uživati u trenutku. Ako spadate u drugu kategoriju ljudi, sigurno se pitate kako se uistinu prepustiti i postati spontanija osoba?
Ne postoji prečac kojim osoba može postati spontanija, no jedno od rješenja može biti da odlučite reći „da“. Ljudi često odbijaju iskustva zbog osjećaja straha ili nedovoljnog samopouzdanja. Koristeći ovu taktiku potencijalno si otvarate vrata novim iskustvima, odnosima i prilikama u životu. Još jedan savjet je i da jednostavno krenete. Odlučite otići u šetnju bez planiranja odredišta ili rute kojom ćete ići. Nikad ne znate kakve vas nove spoznaje i iznenađenja čekaju iza ugla! Zato budite spontani i uživajte u svojoj spontanosti! Bez obzira želite li napredovati u privatnom životu ili, poput spomenutog menadžera, iskoristiti prezentacijske vještine za napredak poduzeća, prepustite se. Otvorite svoj um novome i neočekivanom, oslobodite se ponekad planiranja, vjerovanja, usidrenih stavova i razmišljanja, i dopustite vašoj kreativnoj rijeci koja buja u vama da istraži različite mogućnosti. Tek tada ćete vidjeti koliko daleko možete ići.
