Kanadska ekonomija voli pridošlice

Ekonomija je jako zanimljiva naročito ako pozitivno utječe na politiku. Primjer kako rješavati nezaposlenost daju nam Kanađani. Čini se da Kanađani nastavljaju sa svojom politikom useljavanja koja im očito donosi potrebnu radnu snagu. Na taj način će kanadsko gospodarstvo biti još konkurentnije, a time se pokreće novi ciklus privlačenja kapitala i tako redom. Kanada je prošle godine prihvatila 300.000 pridošlica od kojih su 48.000 bili izbjeglice. Oko 85% svih pridošlica u konačnici postanu Kanađani. Samo šire područje Toronta sačinjava polovina stanovnika rođenih izvan zemlje, a ni drugi veći kanadski gradovi ne zaostaju puno. I dok u Europi i SAD-u jača novi nacionalizam, Kanada je možda prva postnacionalna država svijeta i ponosi se time. Kanada ima praktične razloge za prihvaćanje imigranata, poput niskog nataliteta (zvuči poznato?) i starenja stanovništva.

Izjava kanadskog premijera iz 2015. da u Kanadi nema središnjeg identiteta, za europske je države nepojmljiva. No još je otac trenutnog premijera, Pierre Trudeau, prilikom odvajanja od Ujedinjenog Kraljevstva uveo multikulturalizam kao službenu nacionalnu politiku. Kanađani smatraju da su imigranti vrijedni ljudski resursi i da podupiru promjene u ekonomiji, a ne suprotno, kao što se čuje u mnogo drugih razvijenih, ali i onih manje razvijenih, zemalja. I kanadska statistika to potvrđuje: raznolikost je pogonsko gorivo i napredak za sve stanovnike Kanade. Neke se zemlje očito s time ne slažu, a čija će ekonomija biti bolja za stanovnike određene zemlje ostaje nam da vidimo.

Pravednija ekonomija je nužnost

Pravednija ekonomija je san mnogih radnika i filozofa, no ta ideja se još uvijek sporo probija do onih koji donose odluke. Maksimiziranje profita kao jedina mjera uspjeha izgleda nije dovoljna da bi naše društvo napredovalo, a iskorištavanje ljudskih resursa je jedan od temelja zarade.. Stoga je lijepo čuti još jedan glas koji ima drugačije mišljenje. Mark Price, direktor britanskog prehrambenog lanca trgovina Waitrose, nedavno je tijekom Telegraph Festival of Business izjavio da kapitalizam podbacuje u služenju društvu. Price poduzeća koja u prvi plan stavljaju vrijednost dionica drži odgovornima za pomanjkanje povjerenja u gospodarstvenike. Poduzeća koja maksimiziraju zadovoljstvo djelatnika smatra da doprinose "pravednijem obliku kapitalizma", a zadovoljan radnik je garancija da će i klijent biti zadovoljan.

Njegovih pet koraka do sreće su: nagrada i priznanje, informacije, osnaživanje, dobrobit djelatnika, zadovoljstvo. Svoje tvrdnje potkrijepio je rezultatima Gallupa prema kojima angažiranost djelatnika doprinosi poboljšanju produktivnosti od 20%, povećanju zarade po dionici od oko 150% te smanjenju otpada od 28%. "Bez pravednosti, jednakosti i iskrenosti ne mogu se stvoriti pametna društva, a poduzeća tu imaju ključnu ulogu", kaže gospodin Price. Njegovi rezultati govore za sebe: fluktuacija djelatnika u Waitroseu je tek četvrtina prosječne fluktuacije u maloprodaji u Velikoj Britaniji. I dok mnogi zaziru od promjena lijepo je vidjeti i čuti da se pojedini menadžeri zalažu za pametnije i uspješnije društvo u kojem živimo.

Umjesto unuka pazi se ekonomija

Kada se priča o poduzetnicima, obično se spominju mlađe, tehnološki potkovane generacije. No, istraživanje Zaklade Kauffman pokazalo je da najviše start-up poduzeća pokreću generacije od 55 do 64 godina starosti. Ekonomija seniora, popularno nazvano seniorpreneurs, postalo je svjetski trend. Današnji pedesetgodišnjaci, još u naponu snage, pokreću vlastita poduzeća raznih oblika i veličina. U SAD-u stariji zaposlenici i poduzetnici doprinose preko 120 milijardi dolara godišnje samo putem saveznih poreza (bez lokalnih!).

Nije čudo stoga što je i australska Vlada odlučila nagraditi svakog poslodavca koji zaposli djelatnike iznad 50 godina starosti s 10.000 dolara subvencije. Prema australskom uredu za statistiku očekuje se da će se broj starijih od 65 godina do 2040. udvostručiti. Stoga je važno razmisliti kako iskoristiti postojeće vještine i iskustva starijih generacija. Uz to važno je prilagoditi zakonodavstvo te i starijim generacijama, a ne samo mlađima, omogućiti lakši pristup i radnim mjestima i početnom kapitalu, kako bi u potpunosti iskoristili svoje potencijale.