Istraživanja pokazuju da 49% radnika ima povjerenje u viši menadžment, a 28% njih vjeruje da su predsjednici uprava vjerodostojan izvor informacija.
Istraživanja u SAD-u pokazuju da svega 49% zaposlenika ima povjerenje u viši menadžment, a svega 28% njih vjeruje da su predsjednici uprava vjerodostojan izvor informacija ili poželjan mentor. Nekako sumnjam da je njih to baš briga, bitno je da je zlatni padobran na mjestu. Istraživanja također pokazuju da prosječno američko poduzeće gubi 6% godišnjih prihoda uslijed neke vrste nepoštenih postupaka. Više od toga, kada je povjerenje nisko u poduzeću za svaku provedbu i svaku odluku proces odlučivanja je duži, a troškovi time veći. Dr. Stephen M.R. Covey je, temeljem vlastitog iskustva savjetovanja brojnih poduzeća zaključio, da nepovjerenje rezultira udvostručenjem troškova poslovanja te utrostručenjem vremena potrebnog da se bilo šta obavi. Nedavno istraživanje konzultantske kuće Watson Wyatt pokazalo je da poduzeća s visokim stupnjem povjerenja posluju čak tri puta bolje od onih u kojima je povjerenje na niskim granama.
Ne može se biti učinkovit lider bez povjerenja, ono je čak potrebnije od bilo koje druge kompetencije. Razvijanje povjerenja može se naučiti, implementirati i razumjeti, a također i mjeriti i poboljšavati, tvrdi dr. Covey, autor knjige The Speed of Trust. Ova dva istraživanja nisu jedina koja o tome govore, suradnja među kolegama u poduzeću ovisi o povjerenju pa ako povjerenja nema ljudi će se sve više zatvarati u svoje kancelarije, skrivati iza procesa i procedura bez obzira koliko to štetno bilo za čitavno poduzeće.
Povjerenje u padu
Prema anketi koju je prošle godine proveo Institute of Politics sa Sveučilišta Harvard, američki milenijalci izgubili su povjerenje u institucije i korporacije. Nije to ništa novo, ali se taj jaz između milenijalaca i povjerenja u institucije sve više povećava. Najmanje od svih vjeruju medijima (88% njih nikad ili samo ponekad), Wall Streetu (86%), te kongresu (82%). 74% njih nikad ili samo ponekad vjeruje federalnoj vladi da će učiniti ispravnu stvar, a čak 58% nikad ili samo ponekad vjeruje Vrhovnom Sudu koji bi trebao biti temelj povjerenja društva. Normalno je, međutim, da mladi ne vjeruju starijima, pa stoga ni institucijama. I sami to vjerojatno iskusite iz dana u dan. No drugo, Gullupovo nacionalno istraživanje o povjerenju u institucije pokazalo je da je povjerenje općenito na najnižim razinama ikad.
Prema Gullupovom istraživanju povjerenje Amerikanaca varira između 18 i 34% što se tiče raznih medija, korporacija, banaka, javnih škola, kongresa, sindikata, sudstva pa čak i zdravstva. Među najbolje plasiranima "crkva i organizirane religije" osvojile su tek 45% povjerenja, policija 53%, mala poduzeća 62% te vojska 74%. Moglo bi se reći da bar po povjerenju u institucije, Hrvatska ne odstupa značajno za globalnim trendovima pa je očito da sve institucije moraju raditi puno više od poboljšanja PR-a!
Povjerenje i odnosi s javnošću idu ruku pod ruku
Povjerenje se teško stiče i jako se moramo truditi kako bismo u tome uspjeli i održali ga. Ponekad nam u tome treba pomoć stručnjaka i mentora raznih profesija. Poduzeće obično za to koriste usluge stručnjaka za odnose s javnošću. I ništa od toga ne bi bio problem kada se i jedni i drugi ne bi s vremenom zaigrali. Do prije par godina Robert Phillips bio je na čelu jedne od najpoznatijih britanskih PR agencija - Edelman. Brojne PR kampanje koje je predvodio osvojile su nagrade, između ostaloga one za Wonderbra, Daewoo, PlayStation i Shell. Ali danas se osjeća nelagodno zbog smjera kojim je PR industrija krenula te se zalaže za iskrenije odnose s javnošću. Objavio je i knjigu "Trust me, PR Is Dead". Upravo povjerenje je u središtu njegovog sadašnjeg konzultanskog poslovanja.
Kako kaže njegova web stranica, njegovo područje stručnosti je komunikacija i povjerenje. Smatra da se "za povjerenje se treba žestoko boriti i uporno se truditi zaraditi ga, svakoga dana. Nema magičnog štapa." Također smatra da je riječ povjerenje danas previše izrabljivana. Phillips bi tijekom narednih deset godina zabranio upotrebu te riječi za koju kaže da više ništa ne znači. U knjizi govori o svojem viđenju budućnosti leadershipa, koje neki drže idealističkim, gdje su prosvijetljeno ponašanje i uvjerenja uobičajena praksa koja omogućuju održiv i dugoročan rast.