Poduzeće pokušava hvatati korak s tehnologijom u okviru svojih mogućnosti pa čak i po cijenu velikih investicija. Ipak, nisu sva ulaganja potrebna.
Svako poduzeće pokušava hvatati korak s tehnologijom u okviru svojih mogućnosti. Nekima je tehnologija u krvi pa kod njih novog softvera i novotarija kao u priči. Drugi se za to vrijeme drže starih i prokušanih tehnologija i mijenjanju ih tek kad stvarno moraju. U doba u kojem živimo tehnologija gotovo upravlja našim životima. Nosiva se tehnologija sve češće pojavljuje u našim životima. Kao i ranije s mobitelima, poduzeća sada razmatraju trebaju li nosivu tehnologiju uključiti među svoje uređaje. Računaju i kakav povrat na investicije mogu kod njih dobiti. U 2016. se, prema izvještaju International Data Corporation, predviđa porast dostava nosivih uređaja od 29% naspram 2015. Do 2020. očekuje se njihovo udvostručenje!
Potencijal nosivih uređaja je višestruk! Od povećanja učinkovitosti zaposlenika, njihove veće sigurnosti, poticanja zaposlenika na zdraviji život te veće produktivnosti ili boljih odnosa s potrošačima. Kao i sa svakom novom tehnologijom, javljaju se i rizici, ali i mogućnost osobnog razvoja. Ponajprije zbog nedovoljne zaštite podataka koji prolaze nosivom tehnologijom i to pogotovo kada je ona spojena na mrežu poduzeća. No, rano svladavanje upravljanja rizicima koje nosive tehnologije donose može omogućiti prednost nad konkurencijom. Mi kaskamo u mnogočemu što se tehnologije tiče. Pitanje je hoće li se nosiva tehnologija jednako brzo širiti i kod nas. Također treba se zapitati hoćemo li njen potencijal moći iskoristiti ili će za to ipak trebati pričekati koju godinu više.
Europska industrija je najveći ulagač u Indiju
Indija nam se često predstavlja kao izvor jeftine i kvalitetne radne snage u kojoj posao baš i nije dobro organiziran. Zemlji s preko milijardu stanovnika europska industrija je i najveći ulagač. Iako su indijski trgovinski režim i propisi još uvijek dosta ograničavajući, Indija je započela proces gospodarskih reformi. Postupno se integrira u globalno gospodarstvo s ciljem ubrzanog i održivog rasta. Otvarajući sve više svoje tržište odgodila je tako primjenu nekih aspekata preferencijalnih politika za lokalno proizvedena elektronička dobra. Omogućila je stopostotno strano vlasništvo u sektoru telekomunikacija. Nedavno je održan Azijski poslovni tjedan u Dublinu. Istaknuto je da su europske tvrtke u proteklih 10 godina u Indiju uložile 198 milijardi dolara. Time su postale najveći ulagači, a ulaže se u područja od poljoprivrede do farmaceutike i neizostavne informatike. To i njima i Indiji daje dobru podlogu za uspjeh u budućnosti.
Za usporedbu, japanske i američke tvrtke su u istom razdoblju uložile 138, odnosno 50,7 milijardi dolara u svoje indijske podružnice. Europske kompanije optimistično gledaju na narednih pet godina i voljne su i dalje ulagati u Indiju očekujući s uspostavom nove Vlade i novi vala rasta gospodarstva. Istovremeno i mnoge indijske kompanije iz raznih sektora, poput farmaceutike ili informatike, ulažu u Europu. Možda bi smo mi trebali Indijce pitati kako im je to uspjelo. Ipak je Europa nama bliže nego njima! Ili smo mi ta Europa?! :-)
Poduzeće nove generacije za nove generacije
Poduzeće nove generacije razmišlja o svom položaju na tržištu, ali i utjecaju na zajednicu u kojoj radi što klijenti cijene i prepoznaju. Proteklih godina mnogobrojna istraživanja u SAD-u pokazala su da će potrošači radije kupovati ako je poduzeće svoju misiju spojilo sa širom društvenom svrhom. Stvari ipak nisu tako jednostavne jer da bi poduzeće tako poslovalo mora potaknuti osobni razvoj svojih zaposlenika. Istraživanje marketinškog poduzeća Good.Must.Grow, provedeno 2013., pokazalo je da 63% potrošača ne vjeruje baš tvrdnjama poduzeća o njihovoj društvenoj odgovornosti. Tu na scenu stupa B Lab, neprofitna organizacija koja izdaje B Corp certifikate (skraćeno od Benefit Corporation, odnosno, profitna poduzeća koja posluju prema načelima društvene odgovornosti). Tako nastaje jedna posve nova generacija poduzeća, a više od 750 njih je certificirano samo u SAD-u. Među njima su i one poznatije: Ben & Jerry's, Whole Foods i Patagonia. Kako bi dobile certifikat, tvrtke se boduju kroz mnoga područja, od energetske učinkovitosti, programa za djelatnike i transparentnosti.
Jedan od primjera je Rubicon Bakery, tvrtka koja zapošljava beskućnike, ljude s kriminalnom prošlošću ili bivše ovisnike. Njihov osobni razvoj je preduvjet za bilo kakvo uključivanje u poslovanje poduzeća. Otkada je Rubicon Bakery postao B-Corp, uspjeli su preokrenuti poslovanje i u 2010. ostvariti profit, a da nisu otpustili nijednog radnika. Naprotiv, prihodi su im porasli 400%, a broj zaposlenih s 14 na 100 djelatnika. Vidjeli smo i Hrvatskoj nekoliko sličnih primjera, a nadam se da će ih biti još više!