U mirovini ne treba prepustiti stvari slučaju ili vremenu. Za vaše zdravlje kako ono psihičko tako i fizičko jako je važno da nešto radite. To ne znači da morate biti zaposleni već da imate obaveze koje će vas držati u tjelesnoj i psihičkoj formi.
Vi se još uvijek dobro sjećate jesenskih ispitnih rokova, plesnjaka četvrtkom te mirisa ljetnih noći. Kako je dobro biti mlad! Nakon fakulteta ste se zaposlili te odlučno i ponosno odletjeli iz svog gnijezda. Brige oko ispita i pripreme za samostalni život zamijenile su one o plaćanju računa i otplate kredita. Odgojili ste neke nove ptiće, ostvarili blistave i zavidne karijere. Tridesete, četrdesete i pedesete nikad brže nisu prošle, sve vas je interesiralo i svijet ste udisali punim plućima. I sada ste došli u mirovinu. Vikendi brzo dođu kada tjedan ispuni pregledavanje domaće zadaće jer je sin ponovno dobio jedinicu iz fizike. A još brže ako putujete i potpisujete svoju treću novoobjavljenu knjigu.
Godine lete, a koliko ste imali godina u određenom trenutku možete prepoznati, po boji i duljini kose. Bilo to šiške kao obilježavanje krize srednjih godina ili iznenadna ćelavost, godine su prolazile bezglavo brzo. Polagano, na prstima u tu monotoniju lako se uvuku: “Dragi, opet nam se mašina pokvarila. Sjedaj u auto, vrijeme je za novu!” Donošenje odluka mora biti brzo i efikasno, a život nam samo reda nove prepreke. Predaha nema. Nenadani događaji stavljaju nam život u veliku brzinu, a bore se polagano slažu poput Tetris kockica. Vrijeme je za vašu mirovinu, a vama pak nije tako svejedno. Gdje su prošle sve te godine? U vama se javlja spektar emocija kojima je obojano donošenje odluka.
Suze i veselje su prirodna stvar
“Napokon ću imati vremena za sebe”, pomisao je mnogih kada se sjete mirovine. Imat ću vremena za druženje sa bližnjima, gledanju seriju, možda i za započeti hobi koji želim već godinama. Odlazak u mirovinu najčešće je pozitivno iskustvo. Veselimo se što ćemo imati više vremena za sebe. Donošenje odluka neće biti usmjereno na zaposlenike ili na vlastitu djecu, već samo na nas. Napokon posjedujemo svo vrijeme svijeta za bavljenje aktivnostima u kojima uživamo te ostvarenju onoga što inače uz posao nismo stizali. Nalet slobode naravno sa sobom vuče emocije poput olakšanja, radosti, veselja, uzbuđenosti i poletnosti. Tko ne bi bio uzbuđen kada zna da ga čeka dodatnih osam sati dnevno? Poput onog dodatnog sata sna prilikom mijenjanja sata. Život je uistinu lijep. Nije nimalo začuđujuće da, donošenje odluka i priprema za mirovinu kod nekih ljudi kreće i desetljećima prije nego odu u mirovinu. To je i očekivano s obzirom na to da veliki broj ljudi rade poslove koji ih istinski ne ispunjavaju. Ne trebate biti dobri u matematici da shvatite da je ogromni udio života proveden radeći nešto što ne volite i što vas uopće ne zanima.
Slobodno vrijeme za mnoge predstavlja luksuz koji si cijeli život nisu mogli priuštiti. Upravo zbog toga dolazi do najčeščih grešaka i poteškoća prilagodbe u mirovini jer osoba od djetinjstva nije imala slobodnog vremena. Dosada se neminovno uvuče ako to vrijeme ne znaju iskoristiti pametno. Međutim, tu dosadu, osobe u starijoj dobi drukčije proživljavaju. Stoga, postoji tijek emocija koje su karakteristične za ulazak u mirovinu koje utječe na donošenje odluka u koje aktivnosti se upustiti.
Medeni mjesec ne traje dugo!
40 godina, kao pusa za dobro jutro, vas budi vaša budilica. Vi, punih 40 godina ljupko odgovorite vašoj budilici „Samo još pet minuta!” I tako iz dana u dan. Ali, mirovina je sada tu. Poput djeteta u sebi vrištite: „Praaaaznici!“. Sama pomisao na to da ste odgojili predivnu djecu, proputovali čak i Boliviju i Angolu budi olakšanje u vama. Obuzimaju vas radost i veselje što ćete imati vremena za sve hobije o kojima ste prije mogli sanjati. Bilo to odlazak na pecanje uz pokoje pivo ili traženje gljiva u šumi za subotnji ručak, to vrijeme je napokon tu. I ovaj put ga vam nitko neće oteti. Ni šef, a ni uplakano dijete.
Međutim, činjenica jest da odlazak u mirovinu predstavlja drastičnu životnu promjenu. Primjerice, raspored nam više nije ispunjen brojnim poslovnim obvezama, imamo dodatnih 8 sati vremena te se ne moramo ustajati rano ujutro kako bismo stigli na posao. Stoga se, uz početno „udri brigu na veselje”, mogu javiti i osjećaji tuge. Uz to neizostavni su osjećaji zabrinutosti, zbunjenosti i nesnalaženja, pa i nezadovoljstva novim okolnostima, koji nam povratno stvaraju stres i kvare raspoloženje. Svaki je početak težak pa se i za odlazak u mirovinu treba pripremiti.
„Nitko me više ne treba“ - osjećaj beskorisnosti
Starija odrasla dob može biti uistinu traumatično iskustvo. Ipak su to godine gdje sve kreće nizbrdo. Forme dvadesetih pale su u zaborav. Djecu više ne trebate držati za ruku prilikom prelaženja ulice jer se boje prometa. Niste niti pripadnik boomerang generacije koja bi inzistirala da se vrati na posao. Bračni partner možda nije s vama tu. A vi se nikada niste osjećali usamljenije. Tu se mogu javiti i negativne misli, poput „Pogledaj me, kao zadnja krpa za brisanje poda. Ne znam raditi ništa drugo, jer sam cijeli život usmjeren samo na ovaj posao.“ Osjećaj beskorisnosti učestalo prati ulazak u mirovinu. Zašto je to tako?
Nekada ste bili najveća podrška svojim zaposlenicima, motivirali ih da postignu svoj potencijal. Kako to znate? Lako je prepoznati zadovoljstvo u „dobro jutro šefe“ i poštovanje u „ne brinite se šefe, sve ću ja to srediti“. Vi ste ti koji niste dopustili da posao bude mizeran, i vi ste ti koji ste bili zaslužni za stvaranje ugodne radne atmosfere i motiviranosti kolega. Oni su u vama vidjeli svog učitelja, prijatelja i vašu strast za poslom. Vidjeli su osobu koja voli to što radi i tu ljubav prenosi i na njih. Ne postoji bolji osjećaj od onog gdje vidite svrhu i smisao u onom što radite. Vidite vaše mjesto i korist u društvu. Činite dobro i osjećate se kao punopravni član vaše zajednice. Kada se osjećate beskorisno i donošenje odluka će biti pogođeno. Nećete imati snage za ulaganje energije u aktivnosti koje su vas prije ispunjavale, ili pak eksperimentiranje nečega novog. Osjećaj beskorisnosti osigurava da ostanemo u našoj špilji i spavamo jedan duboki zimski san.
Skrivena depresija
Ne možete se ustati iz kreveta? Nemate želju ni za čim? Čak ni za listanjem kataloga srijedom i gledanju što je na sniženju od četvrtka? Djeca vas zovu, a vi baš nemate želje pričati s njima? Osjećate da su svi nastavili sa svojim životima osim vas. Vi stojite na mjestu i nemate gdje. Kako bi situacija bila još bolja, vi bezvoljno ležite na kauču već tri dana u jednoj te istoj staroj pidžami. Sve vas vuče na (ne) donošenje odluka i odustajanje od svega. Niste jedini. Štoviše, ovaj scenarij učestaliji je nego što mislite. Takvo stanje nazivamo depresijom.
Depresija je popratni simptom mirovine. Starija dob je vrijeme velikih gubitaka; gubitak posla, gubitak voljene osobe, selidba djece, smanjenje fizičke i kognitivne snage i spretnosti. Energija i pokretnost je smanjena, fizički izgled se znatno promijenio. Sve to utječe na psihu i može uzrokovati depresiju.
Brojna istraživanja nalažu kako čak 1/3 Amerikanaca proživljava depresiju nakon odlaska u mirovinu. To su uistinu velike brojke tim više što bi odlazak u mirovinu čovjeka trebao veseliti. Neki od simptoma depresije uključuju smanjen doživljaj zadovoljstva, frustriranost, plakanje bez razloga, teškoće u koncentriranju i donošenje odluka, promjene u apetitu i snu. Simptomi trebaju trajati duže od dva tjedna i, u većini slučaja, mogu se javiti i bez klinički dijagnosticirane depresije. Također, bez obzira na idealiziranu slobodu koja je napokon tu, postoje mnogobrojni stresori koji služe kao okidač depresiji. Mnogima, koliko god ne voljeli svoj posao, posao daje smisao i značenje u životu. Donošenje životnih odluka vrtjelo se oko posla, a sada ne postoji razlog za ustati se iz kreveta.
„Sramota što se djeca trebaju brinuti o meni“– osjećaj anksioznosti
Djeca su vam došla u posjet. Obiteljski nedjeljni ručak samo što nije gotov. Kuća odjekuje urlanjem unučadi koji se vijaju oko stola dok iščekuju nastavke od miksera umočene u kremu od kolača. Bako! Djede! Sve se ori. Kći vam ispod vaze s cvijećem ostavlja kuvertu s novcima, a vas to frustrira. „Pa vi ste moja djeca. Ja se trebam brinut o vama, a ne vi o meni“ je rečenica koju ponavljate godinama svojoj djeci i unucima. Frustrira vas što se osjećate nemoćno u usporedbi kakvima ste bili prije. Sada više ne možete ispeći deset vrsta kolača za Božić, uključujući i samostalnu pripremu kora za mađarice. Pa vam djeca moraju pridodati koju vrstu da to bude deset vrsta, i to spremno već na Badnju večer.
Normalno je osjećati se tako jer s vremenom vaš život postaje sve usporeniji, a na to niste navikli s obzirom na to da na karijeru i životni stil kakav ste imali. Uvijek ste vi bili ti koji ste trčali na sve strane, uskakali svima u pomoć. A sada je ta pomoć potrebna vama, a to si ne želite priznati jer ne želite biti drugima na teret. Ove godine možda je vrijeme za donošenje odluka umjesto deset vrsta napraviti skromnih pet i vidjet ćete da Grinch neće ukrasti Božić i sreću vaših unuka. Štoviše, vjerojatno neće ni primijetiti. Njima je u cilju izmamiti vaš osmjeh. To što vam netko uskače u pomoć, umjesto vas stavlja suđe u perilicu jer se vama teško sagnuti, nije znak tereta već istinske ljubavi.
Donošenje odluka ne mora biti konačno
Kako bi se još uvijek osjećali korisnim i produktivnim, pronađite hobi. Hobije se danas na prste ne može izbrojati koliko ih ima. Od balota, gdje vam nije potreba ni snaga ni brzina; pa sve do izrade naušnica od školjkica koje ste godinama prikupljali na vašim egzotičnim putovanjima. Kuhinja uvijek tu igra veliki komfor gdje možete kuhati za svoje najmilije, a ta fina štrudla s višnjama ispunjava i vaš društveni aspekt ako odlučite iznenaditi susjedu s kolačima.
Donošenje odluka gdje posvetiti vaše vrijeme može biti lako, a i možete se odlučiti za sve hobije koji vas zanimaju. Srećom, donošenje odluka ne mora biti konačno. Uvijek možete eksperimentirati. Što ne zasadite taj sibirski limun? Subotom kolači, nedjeljom turnir šaha s mladenačkom momčadi, a navečer belot na Playtoyu. Niste li o tome cijeli život sanjali? Biti slobodni raditi ono što vam srce priželjkuje? Sada je vaše vrijeme. Šezdesete su nove tridesete!
Kako se približava vrijeme za mirovinu tako bismo sve više ostali zaposleni. Onima koji imaju neki hobi puno je lakše odlučiti se na umirovljenje! Odlazak u mirovinu najčešće je pozitivno iskustvo – veselimo se što ćemo imati više vremena za sebe, za bavljenje aktivnostima u kojima uživamo te ostvarenju onoga što inače uz posao nismo stizali. Međutim, činjenica jest da odlazak u mirovinu predstavlja veliku životnu promjenu.
Dajte šansu vremenu i eksperimentirajte
Aktivnosti u danu su nam drugačije. Ujutro ne trebamo ustati za posao, nemamo više poslovnih obaveza tijekom dana, a sa time smo dobili dodatne slobodne sate u danu. Stoga se, uz početno veselje, mogu javiti i osjećaji tuge, zabrinutosti, zbunjenosti i nesnalaženja, pa i nezadovoljstva novim okolnostima, koji nam povratno stvaraju stres i kvare raspoloženje. Ponekad se mogu javiti i negativne misli koje su posve uobičajene, budući da ipak većinu svog životnog vijeka provedemo radeći. Svoj smo posao ugradili u sliku o sebi – on postaje dio nas samih – te je teško odvojiti se od njega jednom kad odemo u mirovinu.
Kako bi ova tranzicija prošla što lakše i jednostavnije, važno je unaprijed razmišljati i kvalitetno se pripremiti za sve ono što nas čeka. Već otprilike godinu dana do šest mjeseci prije početka mirovine počnite razmišljati o tome kako će vam biti te zamislite i isplanirajte što je moguće više događaja i detalja. Kakva ćete osoba biti kada budete u mirovini? Što će vam biti važno? Kako želite da vas ljudi vide? Čime se sve želite baviti i što time želite postići? Razmišljajući o skoroj budućnosti na ovakav način, povećavate osjećaj kontrole nad događajima i svojoj budućnosti dajete novi smisao, što vam povratno daje osjećaj sigurnosti i zadovoljstva te smanjuje stres.
Kao zaključak, čak i ako hobi koji započnete u mirovini u početku ne pruži užitak kakav ste mislili da će pružiti, a odlazak u prirodu i ne bude tako romantičan kao što ga mnogi opisuju, nemojte odustajati: dajte šansu vremenu i eksperimentirajte – činite ono što vas uistinu ispunjava, jer nikad nije kasno za postaviti novi cilj u životu i sanjati novi san. Umirovljeničko doba upravo je najbolje vrijeme za to! Uživajte u njemu punim plućima!
