Indonezija ima mnoge komparativne prednosti u odnosu na zemlje regije i svijeta pa se proizvodnja mnogih poduzeća seli upravo u tu zemlju.
Nedavni izvještaj Euromonitora objavio je nekoliko čimbenika koji Indoneziju čine vrlo atraktivnom zemljom za strane proizvođače. U usporedbi s ostalim zemljama u Aziji i Pacifiku, Indonezija ima najatraktivniju cijenu radne snage. Također ima veliku populaciju, što je čini značajnim konkurentom Kini. U Kini su plaće tijekom proteklih godina rasle od 10 do 15 posto godišnje. Istovremeno, politička nesigurnost i neredi u zemljama u regiji, poput Tajlanda i Vijetnama, također idu u prilog Indoneziji.
Populacija od 250 milijuna ljudi predstavlja ujedno i interesantnu potrošačku bazu. Tim više što je kupovna moć indonezijskih domaćinstava porasla sa šest u 2008. na 16 milijuna u 2013. Nekoliko velikih poduzeća već je najavilo kako se njihova proizvodnja seli u Indoneziju, poput General Electrica, LG-ija. Toyota u Indoneziji ima i odličnu radnu snagu s obzirom da se Indonezija po proizvodnji automobila nalazi na 2. mjestu u regiji, nakon Tajlanda. Neki stručnjaci stoga smatraju da će Indonezija postati novo središte proizvodnje u Aziji.
Produktivnosti sveučilišta treba mijenjati
Povećanu produktivnost obično promatramo u kontekstu poduzeća. I neke druge, na prvi pogled, čudne institucije bi trebale povećati produktivnost. Sveučilišta su neodlučna, spora i osjetljiva na ponašanje njihovih profesora i namjerno naginju zadržavanju stvari kakvima jesu. Čini vam se kao izvod iz članka nekog našeg dnevnog lista? U krivu ste! Sličan pogled na sveučilišta imaju i izvan naše zemlje i to u SAD-u. Njih obično povezujemo s najpoznatijim, najskupljim i najboljim sveučilištima na svijetu. Google-ov izvršni predsjednik Schmidt te profesorica na Sveučilištu Princeton Anne-Marie Slaughter imaju sličan pogled na produktivnost sveučilišta kao i mi. Potonja je na istom i diplomirala 1976., a zatim se nakon nekoliko godina državne službe vratila na Princeton kao profesor. Kako nevolja uvijek rađa neku priliku tako njih dvoje pokušavaju u javnosti podići razinu svijesti o potrebi promjena u načinu školovanja.
Mi imamo narodnu da svaki Cigo svoga konja hvali pa je tako Schmidt pohvalio Khan akademiju i njen menadžment. On sjedi u njihovom upravnom odboru i hvali uvođenje nekoliko desetaka besplatnih on-line tečajeva za studente akademije. U interakciji te dodatnom radu s profesorima prepoznaju se područja u kojima je moguće poboljšanje predavanja kako bi bila što jasnija i što bolje približila znanje studentima.
Oboje su ukazali i na mnoge već postojeće besplatne platforme za izradu on-line predavanja. Njih mogu koristiti pojedinci i organizacije kako bi drugima prezentirali potrebno znanje. Schmidt, ipak, misli da sveučilišta trebaju postojati jer "stvaraju bolje odrasle osobe" . Misli i da svatko tko tvrdi da nije potrebno završiti školu "temeljito griješi". Dakle, svi na učenje i pomozite si već postojećim on-line predavanjima!
Produktivnost raste u Hrvatskoj
Čini li se i vama da je puno više vijesti o tome kako je produktivnost u Hrvatskoj slaba te da treba raditi na njenom unapređenju? Izgleda da se i tu stvari mijenjaju samo ih rijetko tko spominje. Osim rapskog Imperijala izgleda da u Hrvatskoj postoji još uspješnih državnih poduzeća. Dobro je da je tako jer pozitivni primjeri će sigurno potaknuti produktivnost i kod drugih poduzeća. Šef Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Mladen Pejnović nedavno je nabrojao tri državna poduzeća čijim direktorima su isplaćeni bonusi radi odličnih poslovnih uspjeha u 2012. godini. To su Croatia osiguranje, Zračna luka Zadar i Hoteli Plat.
To nisu jedina poduzeća koja su odlično poslovala u prošloj godini, a prema odluci Vlade Predsjednici Uprava imaju pravo na 75% godišnje plaće, a članovi Uprava na 65% godišnje plaće pa se iznosi kreću oko 130.000 kuna neto! Prema Pejnoviću od 67 državnih tvrtki još su neke svojim poslovanjem omogućila isplatu bonusa svojim direktorima, ali ne odnose se svi jednako prema toj mogućnosti. Neka su izglasala isplatu bonusa, ali bonus još nije isplaćen, druga se suzdržavaju od isplate bojeći se suda javnosti. Pejnović pak smatra da su i ta poduzeća trebala biti hrabrija i pokazati da cijene dobar rad i rezultat.
