Svaki događaj je prilika da započnemo nešto novo, a posebno se to odnosi na bolju varijantu nas samih. Novogodišnje odluke su jedna takva prilika. Problem je ako propuštamo prilike i stalno čekamo nove!
Iza nas je doba prekrasnog blještavila, vatrometa i slavlja. Još jedna godina je prošla i nadamo se da je svima bila uspješna i ispunjena lijepim trenucima! Dočekali smo i novu, 2015. godinu, puni veselja i nade da će nas ugodno iznenaditi te biti puna uspjeha, lijepih trenutaka i općenito ispunjena radošću! I dok smo u ponoć nazdravljali šampanjcem želeći svima sretnu novu godinu, vjerojatno smo iskoristili trenutak i obećali nešto i samima sebi. „Od sutra sam drugačija osoba, počet ću vježbati!“ ili „Od sutra više vremena provodim s dragim osobama, život je doista prekratak!“ ili pak „Od ponedjeljka počinjem održavati sastanke sa svojim timom, želim biti šef koji uvažava ideje svojih ljudi.“ itd. U trenutku ovakvog obećanja osjetili smo pravu lavinu prekrasnih misli i emocija te toliko energije da nam se činilo kao da možemo odmah ispuniti sve ono što smo ikad zamislili! Sa zadovoljnim smiješkom na licu ispijali smo šampanjac i govorili sami sebi: „Sutra je novi dan, idemo u nove pobjede! Trebala sam ovo već davno napraviti!“.
Kako to zapravo biva…
Prvih nekoliko dana po uredu/kući hodamo kao da lebdimo – energija nam je na vrhuncu, imamo osjećaj da prepreke za nas ne postoje i da sve što nam dolazi kao zadatak možemo s lakoćom riješiti. Pa i kad se prisjetimo nekih problematičnih situacija otprije ostajemo odlično raspoloženi te nam zaista nije jasno kako smo se uopće mogli oko njih nervirati i ljutiti, jer nam danas izgledaju smiješno i vrlo rješivo. Ovakvo raspoloženje nastavlja se i onda kada krenemo u realizaciju našeg obećanja danog samome sebi – počinjemo odlaziti u teretanu, družiti se s obitelji i prijateljima najmanje triput tjedno, i dapače, sazvali smo sastanak s timom prvi put otkad smo postali šef. U istom raspoloženju smo tjedan, dva, tri… Sve dok odjednom sve navedeno ne postane dosadna rutina – kad točno znamo da ćemo svakog utorka i četvrtka u 7 sati ujutro biti u teretani i najprije 20 minuta odvoziti bicikl, zatim napraviti 100 trbušnjaka da bismo završili vježbanje s dizanjem utega. Ili pak da ćemo svake srijede navečer biti na kavi s prijateljem Ivanom, a u petak i subotu ćemo biti s obitelji koja će raspravljati o uvijek istoj priči iz obiteljske prošlosti. Ili pak znamo koliko nam je pripreme potrebno da bismo pripremili kvalitetan sastanak sa svojim timom, jer ukoliko nema strukture i tema kojima bismo se bavili, atmosfera se razvodni i ljudi se počinju pitati što uopće rade na sastanku i tako gube dragocjeno vrijeme. U tim trenucima počinjemo jako preispitivati svoje odluke i obećanja, te najčešće krenemo u smjeru relativiziranja. Tako se sjetimo da smo zapravo prilično vitki i da nam vježbanje i nije toliko potrebno. Da, zdravo je, ali ionako pješačimo od tramvajske stanice do stana 15 minuta i to možemo brojati pod vježbu. Ili pak kažemo da ionako dovoljno vremena provodimo s bližnjima, te da su okupljanja za neke veće prilike poput rođendana, godišnjica i sl. sasvim dovoljne da se ispričaju i čuju bitne priče. Ili kažemo da smo i dosad, bez sastanaka, dobro funkcionirali kao tim i postizali određene rezultate te se ionako svi vidimo u prolazu i nije potrebno da se sastajemo u posebno vrijeme. Ono što slijedi nakon ovakvih razmišljanja nam je svima vrlo poznato – počinjemo gubiti motivaciju i posljedično – odustajemo.
Cijena odustajanja?
A sve to – po koju cijenu? Odustajanje je vrlo skupa stvar - po naše osobno i poslovno zadovoljstvo! Kad odustanemo najčešće počnemo lošije razmišljati o sebi odnosno smatrati kako nismo dovoljno ustrajne osobe, ne možemo se fokusirati, ne trudimo se dovoljno čak i kad je u pitanju naša osobna dobrobit, i sl. Sve to dovodi do pojave generalnog nezadovoljstva koje se može negativno odraziti kako na privatnom, tako i na poslovnom planu pa tako dodatno gubimo motivaciju, energiju i želju da nešto promijenimo nabolje. Isto tako, kako (najčešće) o sebi ne volimo razmišljati loše, obećavamo sami sebi da ćemo iduće godine bolje i drugačije te da ćemo sigurno ispuniti sve svoje ciljeve, zapravo si nakratko poboljšavajući raspoloženje. I tako se vrtimo u krug iz godine u godinu, zapravo nesvjesno gomilajući loš osjećaj i smanjujući vjerojatnost da svoj život počnemo živjeti uistinu punim plućima.
Kako usmjeriti svoje snage u pravom smjeru?
Činjenica jest da svi imamo velike snage i brojne vrline. Činjenica jest da imamo sposobnosti postići ciljeve koji su nam bitni i pritom to raditi s voljom i na vrijeme. Također je činjenica da ponekad možemo to sve u gunguli svakodnevice pomalo i zaboraviti.
Stoga je krajnje vrijeme da sami sebi za novogodišnje blagdane poklonimo pravi poklon, a to je da napokon stanemo i odaberemo pravi smjer. Umjesto hrpe malenih ciljeva koje si postavljamo svake godine, vrijeme je da pogledamo koji je naš veći, životni cilj i čemu suštinski stremimo. Jedino tako možemo prodrijeti u našu samu srž i ono što čini nas kao osobe, a ciljeve povezane s tim onda ostvarivati s lakoćom. Iako se ovo na prvi pogled može činiti kao previše jednostavno ili čak banalno, možda se i sami iznenadite kad shvatite da odgovor na ovo pitanje nije tako lagan. Vjerojatno ćete otkriti da imate više ciljeva kojima težite, a i ti ciljevi će sigurno imati i podciljeve. Stoga je upravo sad trenutak da si poklonite i - vrijeme. Vrijeme koje ćete trebati da na papir stavite sve te ciljeve i počnete ih doživljavati kao vlastitu zvijezdu vodilju. Zvijezdu vodilju koja pokazuje vaš zacrtani smjer unatoč tome što se ponekad u vašem životu javljaju i poneki oblaci i magla. Jer kad imate zvijezdu vodilju, ona upravo za vas sjaji najsjajnije na nebu i vodi vas upravo tamo gdje želite ići. I baš ta zvijezda vjeruje da možete doći kamo god želite, jer inače za vas ne bi niti sjala.
Želimo Vam sretnu novu godinu, puno predivnih trenutaka i pozitivnog raspoloženja koje će kod Vas potaknuti upravo Vaše želje i ciljevi!
Vaš Ramiro tim
