Izazovi pred nas dolaze ne zato da nam pokažu koliko smo nemoćni, već upravo suprotno – kako bi nas potaknuli da otkrijemo koliku snagu u sebi imamo.
Kad dobijete zadatak pisati o temi kako se nositi s izazovima današnjeg vremena, malo zastanete. Niste sigurni otkud krenuti – toliko je izazova, a istovremeno toliko mogućnosti koje imamo na raspolaganju. Pritom, nažalost, puno češće završimo na priči zašto nam je teško, umjesto da razgovaramo o tome što možemo činiti kako bi živjeli ispunjenim životom. Razmišljajući o ovom članku i sama sam krenula od nabrajanja svih izazova s kojima se suočavamo, no u jednom trenutku se krenula otvarati posve druga slika.
Svako vrijeme nosi svoje izazove. I naravno da se nama naši problemi čine najtežima. Razlog tomu je jednostavan. Riječ je o izazovima koje poznajemo i puno nam je teže zamisliti što je zapravo značilo živjeti u neko drugo doba. No, s kojim god se poteškoćama susretali, potencijal koji nosimo u sebi za sretan i ispunjen život, kao i načini kako ga mobilizirati, uvijek se kriju u donošenju odluka.
Pritom je riječ o odgovorima koje čovječanstvo odavna poznaje, a najnovija psihologijska i neuroznanstvena istraživanja ih napokon potvrđuju. Zato je cilj ovog teksta podsjetiti nas da u moru okolnosti koje nam se događaju (ponekad i van naše volje), mi itekako možemo igrati važnu ulogu onog koji upravlja time, prije svega upravljajući sobom. A upravo to je prvi i najvažniji korak ka smislenom i kvalitetnom životu. Svijest da imamo utjecaj. Svijest da možemo biti onaj koji kreira. Kako? Prisjetimo se zajedno.
Unutarnja jasnoća, vizija i smisao
Da bismo znali što nam je činiti, trebamo krenuti otpočetka. Tko sam ja? Tko želim biti? Kakva osoba želim postati? Što mi je važno? Na koji način želim pridonositi? Što želim da bude moj jedinstven trag koji ću ostaviti kroz život?
Nažalost, ova pitanja si rijetko postavljamo, a kamoli da im posvetimo dovoljno vremena kako bi otkrili odgovore koje nosimo u sebi. Izgubimo se u brzini i rutini svakodnevnice, jureći kroz sve naše uloge i obveze. Ili relativiziramo važnost tih pitanja te ih smatramo filozofiranjem. Ponekad ih doživljavamo rezerviranima samo za „velike“ umjetnike i znanstvenike. I svaka ta misao nas udaljuje od nas samih, jer kad nemamo odgovore na ta pitanja, onda nemamo ni unutarnji kompas koji nam pokazuje smjer i na temelju kojeg procjenjujemo jesmo li na dobrom putu, ili trebamo razmisliti o promjeni. Samim time, prepuštamo se tuđim kompasima i onome što nam okolina govori da bismo trebali činiti. Tako sa sebe skidamo prevelik teret kad donosimo odluke.
Tako npr. upisujemo fakultete koje ne želimo mi, već naši roditelji. Ili biramo poslove koji su poželjni. Ili teško dajemo otkaz na radnom mjestu koje, iako nas čini nezadovoljnim, je sigurno i bilo bi suludo (kažu drugi) riskirati i otići. Ostajemo u vezama u kojima nitko nije sretan, jer što će misliti okolina ako odustanemo. Kupujemo i ono što nam ne treba, jer smo bombardirani reklamama kako će nas to učiniti ispunjenima. Ili, jednostavno, živimo po obrascima koje smo usvojili negdje putem odrastanja, bez da stanemo i upitamo se je li to scenarij po kojem želimo živjeti svoj život.
Upravo gore navedene i slične situacije su one koje nas čine da se osjećamo bespomoćno. Ne zato što uistinu ne možemo ništa napraviti, već zato jer smo sami sebi oduzeli tu moć. Oduzeli smo si slobodu izbora, osjećaj želje, težnju ka boljem i smisao, što su sve darovi koje je evolucija upravo namijenila nama – ljudima. I tek kad počnemo istraživati te odgovore, kad se usudimo odlučiti što nam je važno, u nama se počinje stvarati nova energija koja postaje gorivo za sve izazove s kojima se suočavamo.
Nasreću i nažalost, takvo što nam se dogodi kad nas zadese snažniji životni potresi (bolest, razvod, smrt bliskih osoba, gubitak posla, i sl.) ili kad nekih kalendarskih mijena jer se nadamo npr. da ćemo u novoj godini biti novi mi. Nasreću - jer nas potakne da se preispitamo i vratimo onom što je uistinu bitno. Nažalost - jer propuštamo to isto raditi onda kad nema dramatičnijih situacija. No, upravo stalno propitivanje, provjeravanje sebe i svjesno odlučivanje tko želim biti i kako želim djelovati, stavljaju nas u poziciju da to postane dio naše svakodnevnice.
Zato pronađite vrijeme za sebe i krenite u istraživanje onog najdubljeg u sebi – svog unutarnjeg kompasa. Ako budete slušali pozorno i dovoljno dugo, dobit ćete sve odgovore koji su vam potrebni, kako biste znali što vama znači živjeti sa smislom. A to će vam dati poticaj i energiju za sljedeća tri koraka koja nas čekaju na putu ka zadovoljstvu.
Vještine upravljanja sobom (svojim mislima, emocijama i ponašanjem)
Jednom kad znamo što nam je važno, kakva osoba želimo biti i na koji način želimo doprinositi, sljedeći korak je izgradnja vještina upravljanja sobom. Svaki utjecaj koji želimo ostvariti na druge kreće prvo od nas samih. Osjećati se dobro u vlastitoj koži, biti pozitivan i tražiti prilike u okolini, znati se konstruktivno suočiti s izazovima i ne pokolebati se – sve su to preduvjeti kako bismo došli u poziciju da na pravi način potaknemo ljude oko sebe. Osim toga, riječ je o vještinama koje su nama korisne, jer svaka ljutnja, nemoć, frustracija i ostale negativnosti koje predugo nosimo u sebi, najviše škode našem tijelu i zdravlju. Zato je jako važno tražiti načine kako razvijati snažnog i istovremeno mirnog sebe.
Bez sumnje je riječ o izazovnom zadatku koji traži veliku predanost i ustrajnost. No, znanje da upravljamo sobom te da imamo mogućnost odabrati vlastite misli, osjećaje i, u konačnici, akcije, daje nam osjećaj slobode i svijesti da možemo. A svi smo već iskusili na vlastitoj koži da su takvi trenuci neprocjenjivi i vrijedni našeg truda, zar ne?
Kreiranje kvalitetnih odnosa s drugima
Za zadovoljstvo i osjećaj ispunjenosti ipak nije dovoljno samo biti iznutra u ravnoteži, već nam trebaju i drugi ljudi. Socijalna smo bića i imamo potrebu dijeliti, biti prihvaćeni, surađivati, voljeti i biti voljeni. Niti jedan pojedinca ne može sam napraviti ono što zajedno možemo. Čak i ako zanemarimo konačan rezultat, proces u kojem zajednički gradimo, otkrivamo i rješavamo, puno je bogatiji od onog kad smo prisiljeni to raditi sami.
Pritom, svaki odnos neminovno nailazi na izazove i bude stavljen na kušnju, i zato je važno znati povezati se s drugima i kvalitetno komunicirati. Usmjeravati se na ono što nas spaja (umjesto razdvaja), znati kako napete trenutke pretvoriti u priliku za povezivanje i otvorenu komunikaciju (umjesto produbljivanja nerazumijevanja), naučiti kako reći oprosti i kako oprostiti, sve su vještine koje traže da u trenutku kad se osjetimo razočarano, ljuto ili čak bijesno, zastanemo i prisjetimo se je li nam važnije pobijediti i biti u pravu, ili želimo riješiti problem i ojačati odnos.
Naravno, za kvalitetan odnos je potrebno barem dvoje pa treba znati i odustati onda kad s druge strane, i nakon više pokušaja, ne nailazimo na jednaku želju. Ipak, velik broj odnosa u našem životu funkcionirat će po zakonu akcije-reakcije: ono što damo, u pravilu će nam se vratiti natrag, najčešće i višestruko. Zato je važno graditi vlastite vještine komunikacije i njegovati iskren pozitivan stav prema drugima, što će nam pomoći u stvaranju dobrih odnosa, ali nas i oplemeniti kao osobe.
Disciplina i učinkovitost
Sjetite se situacije gdje ste uz puno truda i energije uspjeli ostvariti željene rezultate, i događaja kad ste nešto napravili uz minimalan angažman. Kad ste bili zadovoljniji sobom? U kojoj situaciji ste bili ponosniji na sebe? Koje između ta dva postignuća je imalo snažniji utjecaj na vas i vaš osjećaj samopouzdanja?
Ono što je iskustvo davno pokazalo, a istraživanja danas to potvrđuju, je da unutarnje zadovoljstvo ne proizlazi samo iz postizanja rezultata, već iz truda kojeg smo uložili. Nažalost, čini se kao da smo to u posljednje vrijeme zaboravili. Nerijetko se traže brzopotezna i površna rješenja, a težnja da se predamo i posvetimo nečemu je sve manja. No, ispunjenost se ne krije u tome. Kao ni pravi rezultati.
Uspjeh, kao i osjećaj pravog zadovoljstva, traže jako puno discipline, ustrajnosti i odlučnosti, što je gotovo za svaku osobu velik izazov. No, upravo izgradnja „mišića samodiscipline“ čini nas jačima, samopouzdanijima i samosvjesnima, neovisno o tome je li npr. riječ o realizaciji ideje da krenemo s redovitim vježbanjem ili strpljivom i upornom stvaranju utjecaja u sredini u kojoj radimo, kako bi se promijenila atmosfera i način poslovanja. Nažalost, na prvi znak neuspjeha skloni smo odustati i zaključiti da je nešto nemoguće, zaboravljajući koliko puta smo kao dijete pali i ponovno ustali, prije nego smo prohodali.
Zato imajmo na umu…
Upravo su ustrajnost i disciplina djeteta (koje otkriva sebe i svijet) ono što trebamo ponovno probuditi u sebi. Imati unutarnju jasnoću i znati što želimo, razvijati se u osobu koja upravlja sobom, svojim mislima i emocijama, usvajati vještine kreiranja kvalitetnih odnosa, te aktivno raditi na vlastitoj učinkovitosti i ustrajnosti, nisu mali izazovi. Riječ je o sustavnom i ciljanom kreiranju snažnog sebe, što nas dovodi u poziciju da iskoristimo prilike koje nam se pružaju i minimiziramo utjecaj negativnih okolnosti na koje ne možemo direktno utjecati.
Pritom, ne zaboravimo u sebi probuditi još nešto na što nas također podsjećaju djeca – spremnost na igru, osmijeh i veselje. Jer izazovi pred nas dolaze ne zato da nam pokažu koliko smo nemoćni, već upravo suprotno – kako bi nas potaknuli da otkrijemo koliku snagu u sebi imamo. Zato zasučite rukave, krenite u akciju, spremno i hrabro, i ne zaboravite putem uživati i veseliti se svakom novom koraku. Radost putovanja manje se krije u dolasku na odredište, koliko leži u ljepoti koju ćete putem otkrivati u sebi i oko sebe.
