Sve oko nas nas pokušava uvjeriti da uspjeh dolazi preko noći pa mi mislimo da smo jedini kojima to ne uspijeva! Istina je potpuno drugačija, uspjeh možda i dolazi preko noći, ali do tog jutra kad se pojavi nas je dovelo puno rada, strpljenja i učenja!
Razmišljajući o čemu pisati u svojoj prvoj Tajni uspjeha, misli su me u konačnici odvele svojoj (nakon psihologije) drugoj ljubavi u životu – sportskom plesu. Kako se već dulji niz godina aktivno bavim njime, odlučio sam malo razmisliti o dosadašnjim bogatim iskustvima koje sam stekao i vidjeti mogu li neka od njih iskoristiti i pretočiti u jednu kratku, ali poučnu priču u kojoj se svatko od nas može pronaći. Da budem u potpunosti iskren, nisam imao nikakvu točnu predodžbu o tome što zapravo želim ispričati, ali sam jednostavno sjeo za kompjuter i počeo pisati, nadajući se da će priča nastati sama od sebe.
„Zašto sam ja plesač? Pa nisam nikad obuo plesne cipele!“
To je u potpunosti istina. Ja Vas ovom prilikom nemam nikakvu namjeru tjerati u plesnu dvoranu (ponekad se pitam zašto su svi psiholozi ludi za plesom :)), već Vam ispričati kako mi je ples pomogao da steknem svakodnevnu radnu rutinu, da se motiviram na rad bez obzira na privatne probleme ili vremenske (ne)prilike te da je važno uporno se nastavljati truditi u onome što radimo, bez obzira što rezultat ponekad izostane dugo vremena.
Vjerujem da smo se svi našli u situaciji u kojoj smo se suočili s nekim izazovom kojeg nismo uspjeli riješiti iz prve ili smo trebali napraviti neki zadatak kojeg nikako nismo mogli napraviti u željenoj kvaliteti, bez obzira koliko se trudili. Nama plesačima izazove često predstavljaju zahtjevne plesne figure koje ponekad ne možemo otplesati onoliko kvalitetno koliko bismo trebali zbog slabe fleksibilnosti i snage mišića ili zbog nedovoljno znanja i iskustva (kako mi to volimo reći, „nedovoljno otplesanih kilometara“).
„Pa ples je uživanje, kako može zadavati toliko problema?“
Iznenadili biste se. :) Naš uobičajeni trening zna izgledati ovako: stojite sami u dvorani ispred ogledala i znate da morate izvježbati određeni pokret do savršenstva. U Vašoj glavi razradili ste cijelu ideju koja izgleda savršeno precizno, ali kada krenete plesati vidite da stvari i ne idu baš po planu – Vaše tijelo Vas jednostavno ne sluša. Pokušate jednom, dvaput, deset puta, ali ne ide. Počinjete se pitati: „Pa zašto to ne mogu napraviti? Pa i ja imam iste mišiće kao i ostali plesači koji to rade kao od šale!“. Radite već 15 minuta, ali napretka nema. Prolazi sat vremena, dva sata, tri, a niste se pomaknuli s mrtve točke. Već ste potpuno umorni, znojni i frustrirani te nemate strpljenja za daljnji rad. Odlazite kući vrlo nezadovoljni te se budite idući dan, znajući da ponovno morate u dvoranu i da jučerašnji postupak kreće ispočetka.
Izlazite iz stana te se jedva spuštate niz stepenice zbog neopisive boli u mišićima. Dolazite u dvoranu te pažljivo oblačite plesne cipele zbog svih onih žuljeva koje ste zadobili jučer. Ne možete ni stajati na nogama, a kamoli plesati! Odlučite stisnuti zube i pretrpjeti bol te se malo zagrijati i pripremiti za ples. Nekako ipak krećete ponovno s vježbom, ali situacija je ista kao i jučer – Vaše tijelo se jednostavno odbija kretati na onaj način na koji bi trebalo, bez obzira što napravili. Ponovno odlazite kući te se ista situacija dogodi i sutra. Dani se počnu pretvarati u tjedne, tjedni u mjesece. Počinjete se pitati zašto Vam tako jednostavni koraci ne idu onako kako ste zamislili, je li s Vama sve u redu te zašto zapravo gubite tolike sate u dvorani, a napretka niti na vidiku.
Ima li sve ovo uopće smisla?
Možda ne u plesnim cipelama, ali zasigurno smo se svi mi našli u istoj ili sličnoj situaciji kada smo naišli na problem koji nikako nismo mogli riješiti bez obzira na količinu našeg truda. S vremenom zapravo shvatite da jednostavno nemate više ni želje niti snage za tolikim opterećivanjem. Odmičete se od tih problema te se počnete baviti ostalim stvarima i obvezama, ne obraćajući pažnju na one koje su Vam prethodnih nekoliko mjeseci zadavali toliko muke. Kako vrijeme prolazi zaboravljate na njih u potpunosti, ali ste ipak svjesni da ćete se prije ili kasnije opet morati suočiti s njima.
Kada se ta situacija napokon i dogodi, u glavi Vam se automatski vrate sva ona negativna sjećanja o tome koliko ste se mučili da izvršite neki zadatak, a niste uspijevali. Nevoljko se ponovno hvatate u koštac sa starim problemima, ali zapravo shvatite da ih sada obavljate mnogo lakše (ili čak bez ikakvih poteškoća). Odjednom osjećate veliku navalu zadovoljstva i sreće te u trenutku zaboravljate sva ta negativna sjećanja. Kao da se nešto čarobno dogodilo dok ste se odmarali ili posvećivali drugim obvezama. Sav onaj trud od proteklih nekoliko mjeseci se ipak isplatio, i to u situaciji kada ste to najmanje očekivali. Počinje Vam zapravo biti smiješno kada se sjetite koliko ste se nekoć nervirali zbog stvari koje upravo sada izvršavate kao od šale.
Nastavljamo dalje!
Nastavljate sa svakodnevnim radom, novi izazovi dolaze, a Vi se već unaprijed plašite se da će Vam opet trebati toliko puno vremena i truda da ih uspješno riješite. Ali začudo, probleme s kojima se sada susrećete, makar bili i nešto složeniji nego prije, rješavate iznenađujuće brzo i lako te se više ne opterećujete izvedbom toliko kao prije. To je zato jer ste se već upoznali s terenom i načinima rada te ste već stekli neko iskustvo koje Vam pomaže da na mudriji način pristupite svim Vašim budućim izazovima. Nekako ste staloženiji i smireniji.
To je kao kad gradite kuću – ne možete sagraditi krov, a da niste prvo podigli zidove. Štoviše, ukoliko ga idete graditi na zidovima koji nisu dovoljno čvrsti ili utemeljeni on će izgledati poprilično loše te je samo pitanje vremena kad će se cijela kuća urušiti. Ali ako su temelji čvrsti i stabilni možete se bez ikakvih briga posvetiti gradnji krova, znajući da će konačni rezultat biti dobar i kvalitetan te da će kuća u potpunosti služiti onoj svrsi za koju je i izgrađena. A Vi ste upravo izgradili takve čvrste zidove boreći se svakodnevno s plesnim figurama, žuljevima i boli u mišićima s početka naše priče. :)
I zato…
Ponekad se svi nađemo u situaciji svakodnevnog suočavanja s nekim (na prvu) nerješivim problemom. Ponekad ne vidimo u potpunosti smisao onoga što trenutno radimo. Ponekad se osjećamo bespomoćno i frustrirano jer rezultati našeg rada jednostavno ne dolaze onoliko brzo koliko mislimo da bi trebali. U takvim situacijama samo se sjetite da se apsolutno svaki trud ipak isplati te da će konačni rezultat ipak doći, i to u toliko savršenom obliku kojem se možda nikada niste čak ni usudili nadati, te će Vam pomoći da Vam svi budući izazovi budu daleko lakši i jednostavniji!
Uživajte u svakom svom trudu, jer sigurno dolazi rezultat koji je – neprocjenjiv! :)
Vaš Ramiro tim
