Brojna međunarodna i domaća ispitivanja dosljedno pokazuju da postoje značajne razlike u stilovima upravljanja između muškaraca i žena vrijedne pažnje. Ova ispitivanja naglašavaju kako spol utječe na pristupe vodstvu unutar različitih organizacijskih konteksta.
Općenito, primijećeno je da žene pokazuju veću sklonost transformacijskom vodstvu u usporedbi s muškim kolegama. Ovaj je trend posebno važan budući da se u svim ispitivanjima pokazalo da je transformacijsko vodstvo usko povezano s poboljšanim organizacijskim uspjehom. Obilježje transformacijskog vodstva leži u njegovom naglasku na stvaranju organizacijske kulture koja zahtijeva kvalitetne odnose sa zaposlenicima. Ovaj pristup potiče okruženje suradnje u kojem su razvijeni povjerenje, poštovanje i uzajamna podrška, što potiče višu razinu angažmana i morala zaposlenika.
Za razliku, transakcijsko vodstvo ima tendenciju davanja prioriteta zadacima i rezultatima. Dok se transakcijski lideri mogu istaknuti u postizanju specifičnih ciljeva putem strukturiranih procesa i jasnih očekivanja, oni često zanemaruju neprocjenjiv ljudski element nužan za dugoročni uspjeh. U svjetlu ovih ispitivanja jasno je da organizacije i njihova organizacijska kultura mogu imati velike koristi od prihvaćanja transformacijskih praksi vodstva. Prepoznajući jasne prednosti koje žene unose u ulogu voditelja kroz svoju usmjerenost na odnose, poduzeća mogu njegovati inkluzivnu organizacijsku kulturu koja daje prednost suradnji nad natjecanjem i daje prioritet ljudima i njihovoj produktivnosti.
Transformacijski vođa postiže izvanredne rezultate posvećujući svoju punu pažnju pojedincima, njegujući organizacijsku kulturu u kojoj se ljudi osjećaju istinski cijenjenima i slušanima. Takvi voditelji motiviraju članove tima da ulože maksimum truda potičući u njima istinsku znatiželju u pogledu stjecanja znanja i njihove praktične primjene u rješavanju svakodnevnih problema. Takva organizacijska kultura osnažuje pojedince i nadahnjuje ih da teže prema ambicioznim i izazovnim ciljevima.
Ženama su važni međuljudski odnosi
Štoviše, ispitivanja sugeriraju da žene voditeljice često imaju razvijeniju svijest o važnosti međuljudskih odnosa kao kamena temeljca uspješnog vodstva. One prepoznaju da je izgradnja jakih veza s članovima tima sastavni dio postizanja individualnog i kolektivnog uspjeha. Kao rezultat toga, žene voditeljice posebno su predane njegovanju tih odnosa, shvaćajući da suradnja i povjerenje mogu značajno poboljšati organizacijsku kulturu, timsku dinamiku i produktivnost. Dajući prioritet empatiji i komunikaciji, one stvaraju inkluzivnu organizacijsku kulturu u kojima su različite perspektive dobrodošle i pokreću uspjeh njihovih organizacija.
One također pristupaju obavljanju svojih zadataka s izuzetnom predanošću i predanošću, dajući snažan primjer svojim timovima. Preuzimanjem i najzahtjevnijih obaveza pokazuju spremnost podržati svoje kolege u svladavanju izazova i konačnom ostvarenju zajedničkih ciljeva. Ova nesebičnost potiče duh suradnje i ulijeva osjećaj povjerenja i pouzdanosti među članovima tima. Pritom je važno napomenuti da žene istovremeno imaju tendenciju ponašati se suzdržanije izbjegavajući svjetla reflektora. Time mogu propustiti priliku koju nosi prihvaćanje uloge karizmatičnog vođe koja je iznimno važna za percepciju njihove voditeljske uspješnosti.
Za razliku od onih koji imaju izrazito samouvjeren stav i u stanju su inspirirati druge uvjerljivim govorima o ambicioznim vizijama kojima vrijedi težiti, žene voditelji često daju prednost praktičnosti nad grandioznošću. Štoviše, usredotočenost na rješavanje problema ih može nenamjerno udaljiti od stvaranja ili prenošenja vizije svojim timovima ili organizaciji. Kako su vizije presudne za organizacijsku kulturu, dugoročni uspjeh i motivaciju unutar svake organizacije njihova nesklonost takvom ponašanju može umanjiti učinak koji bi mogle imati prenošenjem inspirativne priče koja okuplja zaposlenike oko zajedničkih težnji.
Stoga je ključno da žene voditeljice prepoznaju vrijednost u uravnoteženju oba aspekta. Iako je marljivo bavljenje trenutnim problemima važno, za organizacijsku kulturu i njihov uspjeh jednako je važno poticanje okruženja vizijom koja će olakšati rješavanja problema.
Žene su opreznije u procjeni situacija
Ispitivanja pokazuju da su žene sklone usvojiti oprezniji pristup pri procjeni situacija, često ističući potencijalne rizike i zamke. Ova tendencija im omogućuje da kritički procijene različite čimbenike prije donošenja odluka, osiguravajući da sveobuhvatno razmotre implikacije svojih postupaka.
Nasuprot tome, muškarce često karakterizira hrabriji način razmišljanja koji ih tjera na traženje prilika s asertivnom odlučnošću. Često se usredotočuju na prepoznavanje putova za ostvarenje ovih izgleda, ponekad dajući prednost ambiciji i trenutnim dobicima u odnosu na pažljivo razmatranje potencijalnih nedostataka. Međutim, bitno je prepoznati da individualno ponašanje može značajno varirati unutar svake spolne skupine. Neće svaka žena pokazati oprez u svim scenarijima, kao što neće ni svaki muškarac pokazati odvažnost u potrazi za prilikama.
Osobna iskustva, kulturna pozadina i osobine pojedinca igraju ključnu ulogu u oblikovanju načina na koji oni pristupaju preuzimanju rizika i traženju prilike. Zbog toga je imperativ izbjegavati pretjerano pojednostavljivanje ili stereotipe temeljene isključivo na spolnim normama. Razumijevanje ovih nijansi potiče inkluzivnu perspektivu koja cijeni različite pristupe u procesima donošenja odluka kod muškaraca i žena.
Nedavno je naš tim u Ramiru proveo opsežno ispitivanje veza između različitih stilova vodstva i ukupnog uspjeha organizacija u Hrvatskoj. Rezultati ispitivanja otkrili su neke fascinantne uvide koji nisu samo uvjerljivi, već imaju i značajne implikacije za budućnost organizacijskog upravljanja i pripadajuće organizacijske kulture. Prvo, rezultati ukazuju na primjetan trend: žene koje zauzimaju rukovodeće položaje imaju tendenciju pokazati više transformacijskih ponašanja u usporedbi s muškim kolegama. Ovo je u skladu s postojećom literaturom koja sugerira da voditeljice često daju prednost suradnji, inovacijama i inspirativnim promjenama unutar svojih timova. Nadalje, organizacije koje se mogu pohvaliti većom zastupljenošću žena menadžera općenito imaju veći uspjeh u postizanju svojih strateških ciljeva.
Percepcija zaposlenika preferira muške transformacijske voditelje
Međutim, možda jedno od najintrigantnijih otkrića iz našeg ispitivanja je percepcija zaposlenika o učinkovitosti muških transformacijskih vođa. Unatoč dokazanim uspjesima povezanim s organizacijama koje vode žene, radnici su skloni pripisivati veće zasluge za organizacijska postignuća muškim vođama koji pokazuju transformacijske stilove rukovođenja. Ova kontradiktorna perspektiva postavlja važna pitanja o spolnoj percepciji među zaposlenicima i sugerira da predrasude još uvijek utječu na to kako se doprinosi prepoznaju unutar organizacijske kulture. Ovi nalazi naglašavaju važnost različitosti u vodstvu i potrebu za stalnim osvještavanjima o spolnoj dinamici u profesionalnim okruženjima. Poticanjem okruženja u kojem se svi stilovi vodstva, bez obzira na spol, jednako vrednuju, organizacije mogu doista iskoristiti potencijal za inovativni rast i poboljšani učinak.
Najuvjerljivije objašnjenje za ovaj fenomen leži u prethodno razmatranim razlikama u tome kako muškarci i žene obično pristupaju transformacijskom vodstvu. Žene, kao transformacijske vođe, često prioritet daju odnosima i dobrobiti članova svog tima. One se usklađuju s emocionalnim potrebama onih oko sebe. Međutim, ovaj fokus na njegovanje i podršku drugima može dovesti do pretjerane i kontraproduktivne zaštite članova tima. U nastojanju da ih zaštite od stresa ili izazova, žene voditeljice mogu nenamjerno same preuzeti zahtjevne zadatke, posljedično stavljajući dodatni teret na svoja pleća. Ovo samopožrtvovno ponašanje može umanjiti njihovu sposobnost da njeguju nadahnutu i samouvjerenu inačicu sebe! Iako su izvrsne u poticanju suradničke organizacijske kulture, daju manji naglasak na artikuliranje vizije ili motiviranju svojih timova uz pomoć jasnog osjećaja svrhe.
Propuštanje ključnih prilika za uspjeh poduzeća
Kao rezultat toga, mogle bi propustiti ključne prilike za poticanje entuzijazma i predanosti zajedničkim ciljevima. Prepoznavanjem gdje instinkti brige zasjenjuju asertivno vodstvo, organizacije mogu bolje podržati žene vođe u balansiranju empatije i komuniciranja vizije.
S druge strane, muški vođe često daju prednost viziji u odnosu na individualne odnose s članovima tima. Obično se usredotočuju na stvaranje ili prenošenje jasne i uvjerljive vizije što je članovim tima znak da utjelovljuju kvalitete karizmatičnog vođe. Ovim pristupom nastoje kolektivno inspirirati cijeli svoj tim da izađu iz svojih zona udobnosti i prihvate izazovnije zadatke koji potiču osobni i profesionalni rast.
Posljedično, zaposlenici često izražavaju sklonost transformacijskim vođama, osobito onima čiji stavovi ulijevaju vjeru u ostvarivost vizije i željenih rezultata. Nasuprot tome, primjećuje se da žene na vodećim pozicijama manje pažnje posvećuju naglašavanju dojma koji ostavljaju u usporedbi s muškim kolegama.
To može rezultirati odnosima temeljenim na istinskoj povezanosti, ali među članovima tima koji su navikli na tradicionalnije iskazivanje karizme vodstva može dovesti do dvojbe o njihovim sposobnostima ili razini predanosti. Dakle, iako voditelji imaju jedinstvene snage i pristupe, razumijevanje dinamike muškaraca i žena voditelja ključno je za poticanje učinkovitih stilova vodstva pridonose uspjehu poduzeća.
Stoga postoji izvanredna prilika za daljnji razvoj žena kao transformacijskih voditeljica. Treba im omogućiti razvoj liderskog stava kojeg karakterizira samosvijest i samopouzdanje. Time će i one posvetiti dovoljno pažnje nadahnuću svojih timova, umjesto da same nose teret problema i zadataka. Ključno je razumjeti da zaposlenici često ne žele biti potpuno oslobođeni odgovornosti. Oni cijene kada njihovi vođe pokažu istinsko povjerenje u njihove sposobnosti. Kada vođe vjeruju svojim članovima tima i osnažuju ih odgovornostima, to u njima potiče osjećaj odgovornosti.
Taj ih osjećaj tjera da budu na razini zadatka, dokazujući sebi i svojim voditeljima da su vrijedni tog povjerenja. Ovakav pristup potiče osobni rast i njeguje suradnju kao važan dio organizacijske kulture. Lideri koji utjelovljuju ovaj način razmišljanja stvaraju okruženje u kojem se pojedinci osjećaju cijenjenima i motiviranima, potičući kolektivne napore prema zajedničkom prevladavanju značajnih prepreka. U biti, potičući samopouzdanje među članovima tima kroz povjerenje i osnaživanje, transformacijske žene voditeljice mogu stvoriti atmosferu u kojoj svi napreduju u izravnom suočavanju s izazovima.
Feminizacija određenih profesija
Određene su profesije nedvojbeno doživjele značajnu feminizaciju tijekom godina, s područjima kao što su medicina, obrazovanje, farmaceutika i druga koja bilježe sve veću prisutnost žena u svojim redovima. Iako se ovaj pomak može smatrati pozitivnim korakom prema spolnoj ravnopravnosti i zastupljenosti, on je nažalost doveo do zabrinjavajućeg pada u društvenom statusu i utjecaju koji se povezuje s ovim profesijama.
Kako sve više žena ulazi u ta područja, čini se da se javlja smanjeno vrednovanje njihovog doprinosa. To se odražava u javnoj percepciji te u opipljivim stvarima kao što su razine plaća. Ovaj fenomen izaziva ozbiljnu zabrinutost oko širih implikacija na spolnu dinamiku na radnom mjestu. Feminizacija ovih bitnih uloga često je rezultirala sveopćom i sustavnom devalvacijom uloge žene. Stoga je ključno ispitati kako ovaj trend utječe na profesionalno poštovanje i financijsku naknadu. Niže plaće za profesije u kojima tradicionalno dominiraju žene mogu cementirati ekonomsku nejednakost i dodatno učvrstiti društvene stereotipe o spolnim ulogama.
Štoviše, dio ovog pitanja može se pripisati tome da žene ne prepoznaju ili ne koriste snagu neverbalne komunikacije u interakciji s klijentima i kolegama. Ovaj nedostatak svijesti može spriječiti njihovu sposobnost da se učinkovito afirmiraju unutar profesionalnih okruženja i umanjiti prvi dojam koji je ključan za postavljanje autoriteta i vjerodostojnosti njih samih. Jačanjem razumijevanja međuljudske dinamike i vještina samoprezentacije, mogli bismo početi pomicati percepciju ovih vitalnih profesija prema poštovanju, a istodobno poboljšati i status i plaću u cijeloj priči.
Razvijanje samosvijesti kod žena ključno je za ravnopravnost
Stav koji daje dojam sigurnosti, samosvijesti, samopouzdanja i nepokolebljive vjere u svrhu i važnost onoga tko jesi i što radiš podjednako je ključan za postizanje uspješnih ishoda kao i stvarni napor uložen u operativne zadatke. Razumijevanje ove povezanosti je imperativ za žene u svim aspektima njihovih života. To nisu samo površne osobine i kvalitete. One proizlaze iz jasnog i intrinzičnog prepoznavanja svoje vrijednosti i vrijednosti u bilo kojem okruženju. Kada žene utjelovljuju ovu vrstu osnaženog stava, one povećavaju vlastitu učinkovitost i inspiriraju one oko sebe.
Priznavanjem njihovih jedinstvenih doprinosa i prihvaćanjem njihovih sposobnosti, žene se pozicioniraju kao utjecajne vođe sposobne pokrenuti promjene. Stoga je bitno da žene potraže mentore ili usvajaju ta znanja i vještine na neki drugi način. Ulažući vrijeme u bolje razumijevanje samih sebe, prepoznajući izazove s kojima se suočavaju i potencijal koji posjeduju mogu pristupiti svakoj ulozi s potrebnom snagom i svrhom.
Razvoj samosvjesnog i samouvjerenog načina razmišljanja je ključan za uspjeh žena u svim sferama. Osnažuje ih da se učinkovito zalažu za sebe dok doprinose okruženjima u kojima se svačija snaga prepoznaje i cijeni.
Samo kada je ta intrinzična vrijednost bude nepogrešivo očita ženama, drugi će ih istinski cijeniti i prepoznati kao jednake. Ovo vidljivo prepoznavanje je ključno; ono služi kao temelj na kojem se može učinkovitije rješavati šira pitanja jednakosti s muškarcima. Kada žene samouvjereno pokazuju svoje vještine, sposobnosti i doprinose na radnom mjestu, društvu je teže previdjeti njihovu vrijednost. Posljedično, to će olakšati lakše rješavanje nejednakosti povezanih s položajem, plaćom, utjecajem i drugim kritičnim aspektima koji su u povijesti davali prednost muškarcima. Poticanjem okruženja u kojem se poštuju i promiču postignuća žena, utiremo put pravednoj budućnosti u kojoj spol više ne diktira mogućnosti ili poštovanje.
Ovaj tekst je proširena verzija odgovora na pitanja objavljenih u časopisu Lider broj 1001 u prosincu 2024.
