Brojna međunarodna i domaća ispitivanja dosljedno pokazuju da postoje i da su vrijedna pažnje značajne razlike u stilovima rukovođenja između žena i muškaraca. Rezultati ispitivanja pokazuju da spol utječe na pristup vodstvu unutar različitih organizacijskih konteksta.
Općenito, primijećeno je da žene pokazuju veću sklonost transformacijskom vodstvu u usporedbi s muškim kolegama. Ovo saznanje je posebno važno budući da se u svim ispitivanjima pokazalo da je transformacijsko vodstvo usko povezano s poboljšanim organizacijskim uspjehom. Jedno od osnovnih obilježja transformacijskog vodstva je stvaranje organizacijske kulture kojoj su u središtu pažnje kvalitetni odnose menadžera i zaposlenika. Njime se potiče suradničko okruženje u kojem su razvijeni povjerenje, poštovanje i uzajamna podrška. Zaposlenici cijene kada njihovi vođe pokažu stvarno povjerenje u njihove sposobnosti. Takav ih odnos tjera da budu na razini zadatka, dokazujući sebi i svojim voditeljima da su vrijedni povjerenja i dane im odgovornosti.
Ovakvim pristupom transformacijski voditelji motiviraju članove tima da ulože maksimum truda u stjecanje znanja i njegovu praktičnu primjenu u rješavanju svakodnevnih problema. Takva organizacijska kultura potiče pojedince na višu razinu angažmana i nadahnjuje ih za ostvarenje ambicioznih i izazovnih ciljeva.
Za razliku od transformacijskog, transakcijski stil rukovođenja ima tendenciju davanja prioriteta zadacima i rezultatima. Dok se transakcijski lideri strukturiranim procesima i navođenjem jasnih očekivanja mogu istaknuti u postizanju specifičnih ciljeva, oni na drugo mjesto stavljaju, a često i zanemaruju stvaranje odličnih međuljudskih odnosa nužnih za dugoročni uspjeh. U svjetlu rezultata ispitivanja jasno je da organizacije i njihova organizacijska kultura mogu imati dugoročne i velike koristi od prihvaćanja transformacijskog stila rukovođenja.
Ženama su važni međuljudski odnosi
Prihvaćajući da su žene te koje u ulozi voditelja usmjeravaju svoje aktivnosti na odnose s drugim ljudima, poduzeća imaju vrlo elegantan način implementacije transformacijskog stila rukovođenja u svoju organizacijsku kulturu. Imenovanjem većeg broja žena na rukovoditeljske pozicije poduzeća će poboljšati organizacijsku kulturu i dati prednost suradnji nad natjecanjem, što će dovesti i do boljih operativnih rezultata!
Ispitivanja sugeriraju da su žene voditeljice svjesne toga da je izgradnja jakih odnosa s članovima tima sastavni dio postizanja individualnog i kolektivnog uspjeha. Predane su njegovanju tih odnosa, prihvaćaju različite perspektive te stvaraju inkluzivnu organizacijsku kulturu.
Ispitivanja pokazuju da su žene sklone usvojiti oprezniji pristup pri procjeni situacija, često ističući rizike i zamke koje mogu sadržavati. Kritička procjena različitih čimbenika prije donošenja odluke osigurava sveobuhvatno razmatranje posljedica svojih postupaka.
Nasuprot tome, muškarce često karakterizira hrabriji način razmišljanja kojim traže prilike za dokazivanje. Često daju prednost ambiciji i trenutnim dobicima u odnosu na pažljivo razmatranje potencijalnih nedostataka. Međutim, bitno je imati na umu da individualno ponašanje značajno varira unutar svake spolne skupine.
Neće svaka žena pokazati oprez u svim scenarijima, kao što neće ni svaki muškarac pokazati odvažnost u potrazi za prilikama. Osobna iskustva, kulturna pozadina i osobine pojedinca igraju ključnu ulogu u oblikovanju načina na koji ljudi pristupaju preuzimanju rizika i traženju prilike.
Percepcija zaposlenika preferira muške transformacijske voditelje
Međutim, možda jedno od najintrigantnijih otkrića iz našeg ispitivanja je percepcija zaposlenika o učinkovitosti muških transformacijskih vođa. Unatoč dokazanim uspjesima žena voditeljica, radnici su skloni pripisivati veće zasluge za organizacijska postignuća muškim vođama koji primjenjuju transformacijske stilove rukovođenja.
Ova kontradiktorna perspektiva postavlja važna pitanja o spolnoj percepciji među zaposlenicima i sugerira da predrasude još uvijek utječu na to kako se doprinosi prepoznaju unutar organizacijske kulture. No, to nije jedini razlog!
Jedno od objašnjenja za ovaj fenomen leži u tome kako muškarci i žene pristupaju transformacijskom vodstvu. Žene, kao transformacijske vođe, često prioritet daju odnosima i dobrobiti članova svog tima. One se usklađuju s emocionalnim potrebama onih oko sebe. Međutim, ovaj fokus na njegovanje i podršku drugima može dovesti do pretjerane i kontraproduktivne zaštite članova tima. U nastojanju da ih zaštite od stresa ili izazova, žene voditeljice preuzimaju na sebe operativne zadatke. Time stavljaju dodatni teret na svoja pleća.
Kao rezultat toga, mogle bi, u očima radnika, izgledati kao netko tko je „samo“ na ravnopravnoj razini u operativnim poslovima, a nikako netko tko vodi i nadahnjuje tim ili organizaciju.
Nadalje, žene imaju tendenciju izbjegavati svjetla reflektora i preuzeti glavnu riječ kad su u pitanju zasluge ili vođenje. Gurajući druge u prvi plan žene voditelji zanemaruju prenošenje vizije svojim timovima ili organizaciji. Time propuštaju priliku koju nosi prihvaćanje uloge karizmatičnog vođe, a koja je iznimno važna za percepciju njihove voditeljske uspješnosti.
Zanemarivanje vizije
Kako su vizije presudne za organizacijsku kulturu, dugoročni uspjeh i motivaciju unutar svake organizacije njihova nesklonost takvom ponašanju ograničava njihov učinak transformacijskog voditelja.
Zaposlenici su skloniji onim vođama čiji stavovi ulijevaju vjeru u ostvarivost vizije i željenih rezultata pa ovakvo ponašanje žena može, u glavama zaposlenika, dovesti u pitanje doprinos žena voditelja uspjehu tima ili organizacije.
Stoga je ključno da žene voditeljice prepoznaju vrijednost djelovanja na oba aspekta. Iako je preuzimanje operativnih poslova na sebe te isticanje zasluga drugih važno za organizacijsku kulturu i njihov uspjeh, jednako je važno zaposlenike poticati vizijom i dati im odgovornost za njihovo područje rada.
To je izvanredna prilika za daljnji razvoj žena kao transformacijskih voditeljica. Treba im omogućiti razvoj liderskog stava kojeg karakterizira samosvijest i samopouzdanje. Time će i one posvetiti dovoljno pažnje nadahnuću svojih timova, umjesto da same nose teret tuđih problema i zadataka.
Feminizacija određenih profesija
Određene su profesije nedvojbeno doživjele značajnu feminizaciju tijekom godina, s područjima kao što su medicina, obrazovanje, farmaceutika i druga koja bilježe sve veću prisutnost žena u svojim redovima. Iako se ovaj pomak može smatrati pozitivnim korakom prema spolnoj ravnopravnosti i zastupljenosti, on je nažalost doveo do zabrinjavajućeg pada društvenog statusa i utjecaja koji se povezuje s ovim profesijama.
To se odražava u javnoj percepciji te u opipljivim stvarima kao što je razina plaća. Niže plaće za profesije u kojima dominiraju žene mogu cementirati njihovu ekonomsku podređenost i učvrstiti društvene stereotipe o spolnim ulogama.
Štoviše, dio ovog problema može se pripisati tome da žene ne prepoznaju ili ne koriste snagu neverbalne komunikacije u interakciji s klijentima i kolegama. Ovaj nedostatak svijesti može umanjiti prvi dojam koji je ključan za postavljanje autoriteta i njihove vjerodostojnosti među radnicima i kolegama. Jačanjem vještina samoprezentacije kod žena voditeljica, mogli bismo povećati razinu poštovanja i prihvaćanja žena na rukovodećim pozicijama te poboljšati njihov status i plaću.
Razvijanje samosvijesti kod žena ključno je za ravnopravnost
Stav koji daje dojam sigurnosti, samosvijesti, samopouzdanja i nepokolebljive vjere u svrhu i važnost onoga tko jesi i što radiš podjednako je važan za postizanje rezultata kao i napor uložen u operativne zadatke. Razumijevanje ove povezanosti je imperativ za žene u svim aspektima njihovih života. Kada žene utjelovljuju ovu vrstu osnaženog stava, one povećavaju vlastitu učinkovitost i inspiriraju one oko sebe.
Priznavanjem svojih jedinstvenih doprinosa i prihvaćanjem svojih sposobnosti, žene se pozicioniraju kao utjecajne vođe sposobne pokrenuti promjene. Stoga je bitno da žene potraže mentore ili usvajaju ta znanja i vještine na kvalitetan način. Ulažući vrijeme u bolje razumijevanje samih sebe, prepoznajući izazove s kojima se suočavaju i potencijal koji posjeduju mogu pristupiti svakoj ulozi s potrebnom snagom i svrhom.
Samo kada ta intrinzična vrijednost bude nepogrešivo očita ženama, drugi će ih istinski cijeniti i prepoznati kao jednake. Ovo prepoznavanje okoline je ključno. Ono služi kao temelj na kojem se može učinkovitije rješavati šira pitanja jednakosti s muškarcima. Kada žene samouvjereno pokazuju svoje vještine, sposobnosti i doprinose na radnom mjestu, društvu je teže previdjeti njihovu vrijednost. Posljedično, to će olakšati rješavanje nejednakosti povezanih s položajem, plaćom, utjecajem i drugim kritičnim aspektima koji su u povijesti davali prednost muškarcima. Poticanjem okruženja u kojem se poštuju i promiču postignuća žena, utiremo put pravednoj budućnosti u kojoj spol više ne diktira mogućnosti ili poštovanje.
Ovaj tekst je proširena verzija odgovora na pitanja objavljenih u časopisu Lider u prosincu 2024.
