Holistički menadžment za spas poduzeća i društva u cjelini

Posljednjih nekoliko godina sve se češće spominje holistički menadžment kao bitna komponenta za strateško planiranje. Holistički menadžment okvir je za donošenje odluka i skup alata za planiranje procesa. Oni kao rezultat daju ekološki obnovljivo, ekonomski održivo i društveno prihvatljivo upravljanje resursima. Razvijen je prije nekoliko desetljeća u Savory Institutu u Sjedinjenim Američkim Državama, a postao je poznat 2013., nakon nastupa osnivača instituta Allana Savoryja na TEDtalku. Prvenstveno je osmišljen za primjenu u poljoprivredne svrhe. Omogućuje svim uključenima u proizvodnju hrane da razumiju odnose između velikih krda preživača i njihovih staništa. Holistički menadžment osmišljava načine na koji se ti odnosi mogu primijeniti kod uzgoja stoke i održanja ravnoteže u prirodi. No, to porijeklo ga ne ograničava, pa se može primjenjivati u bilo kojem kontekstu što je odlično za strateško planiranje.

Ovaj koncept reakcija je na problem zastarjelog pristupa stvaranju vrijednosti u poduzećima unatrag nekoliko desetljeća. Poduzeća su, generalno govoreći, uskogrudna i usmjerena na kratkotrajne financijske rezultate. Pri tom zanemaruju potrebe kupaca i ignoriraju utjecaje koje njihovi postupci imaju na dugoročni uspjeh poduzeća i na okoliš i društvenu zajednicu. Zbog takvog pristupa se iscrpljuju vitalno značajni prirodni resursi, te zanemaruje održivost samih poduzeća, ekonomski problemi zajednica u kojima ona proizvode i prodaju svoje proizvode te društveni napredak.

Holistički menadžment kao reakcija na postojeće stanje

Takav pogled na svijet, povezanost poduzeća, okoline i ljudi prati linearno i mehanički. Nasuprot tome u prirodi i među ljudima je sve povezano mnogostrukim, isprepletenim i istovremenim vezama. Stoga holistički okvir zahtijeva od onih koji ga primjenjuju da sagledavaju i donose odluke na razini sustava i cjelina. Sve što radimo ima utjecaja na dio okoline i sustava čiji smo dio. Kažemo da se djelovanje u jednom dijelu sustava kaskadno prenosi na ostale dijelove sustava. Zato, za strateško planiranje moramo uzeti u obzir društvene, ekološke i ekonomske aspekte naših odluka, jer djelovanje koje proizlazi iz njih utječe na sve aspekte naših života. Poduzeća bi inače trebala preuzeti vodeću ulogu u povezivanju vlastitog poslovanja i društva. Ipak, većina njih tek nazire načine kako da u tome i uspije.

Jedan od takvih pokušaja je i društveno odgovorno poslovanje. Za njega mnogi vjeruju da može riješiti nagomilane probleme zajednice u kojoj žive i rade. Društveno odgovorno poslovanje je poslovni model po kojem poduzeće nastoji biti odgovorno prema sebi, svojim dionicima i javnosti. Ova odgovornost se pojavljuje tek nakon što je zadovoljena odgovornost prema dioničarima. Prakticirajući društveno odgovorno poslovanje poduzeća mogu biti svjesna utjecaja koji imaju na sve aspekte društva, uključujući ekonomske, socijalne i ekološke. Kako će im pristupiti i na koji način će u normalnom tijeku poslovanja djelovati kako bi poboljšala društvo i okoliš, ovisi od poduzeća do poduzeća.

Najčešći oblici društveno odgovornog poslovanja

Ona to najčešće čine kroz programe društveno odgovornog poslovanja koja uklope u svoje strateško planiranje. Ona uključuju zbrinjavanje otpada, smanjenju potrošnje papira, promoviranje zdrave prehrane ili bavljenje tjelesnim aktivnostima. Poneka poduzeća djeluju filantropski ili potiču radnike na volonterske aktivnosti. Aktivnosti društveno odgovornog poslovanja mogu pomoći u stvaranju jače veze između radnika i poduzeća. Njima se povećava moral i zadovoljstvo radnika. Radnici imaju osjećaj da se njihovo poduzeće brine za zajednicu, odnosno da su i oni i njihovo poduzeće povezani sa svijetom koji ih okružuje. Takvim pristupom zajednica ima koristi od poduzeća, ali i poduzeća mogu imati koristi od zajednice, jer takvim aktivnostima istodobno ističu vlastite robne marke. Za takve aktivnosti potrebno je puno sredstava pa im poduzeća pristupaju kad dosegnu točku razvoja u kojoj mogu početi doprinositi društvu. Stoga je društveno odgovorno poslovanje prvenstveno strategija velikih poduzeća.

Nažalost, to ne dovodi sva ta važna društvena pitanja u samu srž interesa poduzeća. Ona ostaju na marginama i tek nakon što su zadovoljene potrebe dioničara. To je i najvažnija razlika između holističkog menadžmenta i društveno odgovornog poslovanja.

Svaka organizacija bi neprestano trebala biti spremna na promjene i primjenjivati ih za strateško planiranje. Promjene u poduzeću treba provoditi neovisno radi li se o promjenama uzrokovanim životnim fazama poduzeća, životnim fazama proizvoda, promjenama strategije poduzeća, uvođenjem novog poslovnog modela kao što je holistički menadžment ili pak promjenama u okolini u kojoj poduzeće posluje. Razloga zbog kojih to poduzeća ne rade je puno, pa menadžment zadržava uobičajeno ponašanje čak i kad poduzeću prijeti propast.

Ako je menadžment nesposoban promjena poslovnog modela je besmislena

Poznati su mnogi svjetski primjeri koji nas na upozoravaju ovu bitnu spoznaju. Kodak je, na primjer, izmislio digitalni fotoaparat, ali je smatrao da neće biti u primjeni, pa ga nije počeo proizvoditi. Kao što znamo, digitalna fotografija je zavladala svijetom, a Kodak i danas žali za propuštenom prilikom. Zanemarivanje potreba za promjenom povezano je isključivo s odlukama menadžmenta. Menadžment je taj koje usmjerava poduzeće u smjeru za koji smatra da poduzeću odgovara stoga obratite pozornost na ovo kada budete izrađivali svoj plan za strateško planiranje.

Tako se krug zatvara i dolazimo do menadžmenta poduzeća, odnosno načina na koji oni zamišljaju razvoj poduzeća, kao i sposobnosti koje ima kako bi se vodilo poduzeće. Ako je menadžment poduzeća nesposoban poticati komunikaciju, otvorenost povratnih informacija, kreativnosti ili inovativnost radnika, transparentnost poslovanja, odnosno ako nema autoritet spram radnika ili odluka koje donosi, onda je nesposobno raditi u bilo kojem organizacijskom sustavu. Bio on društveno odgovorno poslovanje ili holistički menadžment. Izuzetno je važno da se uspostave sustavi razvoja pojedinaca koji će se moći nositi s takvim zahtjevima, kao i sustavi povratnih informacija, koji će prepoznavati pojedince koji to nisu u mogućnosti, kako bi bili zamijenjeni boljima. Jeste li Vi ili Vaše poduzeće spremni na to?    

Važnost holističkog cilja

Holistički cilj pokretačka je ideja i snaga u strateškom planiranju i vodit će svaku značajnu odluku koju budete donosili. Zbog toga njegovu formiranju treba posvetiti najveću pažnju. Međutim, prije nego što počnete, prvo morate definirati cjelinu koju obuhvaća vaše upravljanje. No, kako definirati cjelinu u poduzeću?

Definiranje holističkog cilja pokazalo se kao vrlo problematično, no kako je to od velike važnosti za strateško planiranje, ovaj problem mora se riješiti. Neki ljudi, na primjer, samo labavo definiraju cjelinu u terminima zemlje - nacionalni park, farma, područje divljine i tako dalje - bez spominjanja ljudi koji njime upravljaju ili izvlače korist iz njega. Sudbina zemlje toliko je vezana za stavove i uvjerenja ovih ljudi da samo zajedničko upravljanje ljudima i zemljom nudi nadu u uspjeh. Isto tako, niti jednom obitelji, poduzećem ili zajednicom ne može se upravljati odvojeno od zemlje koja pruža sirovine za život i odlagalište otpada. Sada počinjete uviđati gdje većina ekonomista griješi kada savjetuju o upravljanju cijelom ekonomijom, koja je u njihovim očima odvojena od zemlje i stavova i uvjerenja ljudi u svemu osim u najpovršnijem smislu.

Možda se korištenje holističkog menadžmenta čini zastrašujućim i kompliciranim, no pokazat ću vam da se metodom korak po korak i ovo da naučiti i savladati!

Osnovna pravila za formiranje holističkog cilja

Od velike važnosti za vaše strateško planiranje je znati kako postaviti holističke ciljeve stoga će vam pomoći ova pravila. Prvo pravilo jeda holistički cilj treba izraziti pozitivno - nema problema navedenih u vašem holističkom cilju, osim ako ne želite više problema!

Sljedeće pravilo, nema „kako" ili mjerljivih stvari, radnji itd. koje bi trebalo dodatno testirati. Specifične radnje ili alati kao i količine bilo čega što se treba proizvesti procijenit će se na niz drugih načina u ovom procesu te zbog toga nisu potrebni u ovoj fazi. Cilj se ne može testirati protiv samog sebe, stoga te odluke sačuvajte za testiranje protiv željenog holističkog cilja.

Treće pravilo glasi nemojte uključivati nikakve predrasude prema alatima ili radnjama koje bi se mogle pojaviti u budućnosti. Koristit ćemo se jednostavnim primjerom iz poljoprivrede. Primjerice, nije potrebno navoditi "organski uzgoj" jer može doći trenutak kada će vam trebati kemikalija da spasite farmu - postoji mnogo prilika da se odražavaju vrijednosti izražene izrazom "organski" u smislu čistog zraka , voda i hrana, zdrava tijela, zemlja i divlje životinje itd.

Četvrto pravilo, nema potrebe davati prioritet elementima kvalitete života. Odluke će se testirati u odnosu na sve te stoga nema potrebe stavljati ih bilo kojim redoslijedom. Također bi određivanje prioriteta potencijalno moglo uzrokovati nepotrebne sukobe oko toga čije su želje važnije. Ovo je ljepota holističkog cilja, vrijednosti, ekonomija i ekološki aspekti uključeni su u svaku odluku!

Od holističkog cilja do holističke stvarnosti!

Za uspješno strateško planiranje, uspješno ostvarivanje holističkih ciljeva od velike je važnosti. Za početak, odlučite se za osobe koje će odrediti holističke ciljeve te koje će biti zadužene za planiranje njihovog ostvarivanja. Nakon toga, navedite glavne fizičke resurse od kojih ćete generirati prihod ili izvući podršku u postizanju vašeg holističkog cilja: zemljište, tvornica i njezini strojevi, poslovna zgrada, vaš dom ili bilo što što je relevantno u vašem slučaju. Ti resursi ne moraju biti u vlasništvu, ali vam moraju biti dostupni.

Sljedeći bitan korak je da ne zaboravite na izvore novca koji su vam dostupni. To može uključivati gotovinu u blagajni ili novac na štednom računu ili novac dostupan od rođaka, dioničara ili kreditnu liniju u banci. I to bi gotovo uvijek uključivalo novac koji bi se mogao generirati iz fizičkih resursa navedenih u vašoj bazi resursa.

Neka vas ne odgađa definiranje cjeline iz straha da je nećete dobro shvatiti. Imat ćete mnogo prilika da ga dodatno poboljšate. U početku, oni koji definiraju cjelinu - to možete biti sami - možda imaju samo ograničeno razumijevanje holističkog upravljanja i trebat će vremena da ga prodube. Kako se drugi uključe, promjene su neizbježne. Radit ćete pogreške, ali trebali biste ih moći ispraviti prije nego što se napravi bilo kakva ozbiljna šteta.

Ostvareni holistički ciljevi kao budućnost vaše organizacije

Prilikom prvog izlaganja smjernicama za testiranje, neki ljudi postanu toliko paralizirani strahom da ih neće "napraviti kako treba", da uopće izbjegavaju testirati bilo kakve odluke. Međutim, nije ništa strašno ako oni to ne shvate kako treba. U početku su svi pomalo nejasni u postavljanju pitanja. Neki će ljudi slučajno preskočiti važan test. Drugi će pokušati provesti odluke kroz testove koji zapravo nisu primjenjivi. Na kraju će ipak doći do prave odluke za njih, sve dok imaju holistički cilj i predani su njegovom postizanju. Vaš holistički cilj važniji je za strateško planiranje nego što će ikada biti beskonačno razumijevanje svakog od testova. I kako sve više postajete posvećeni postizanju svog cjelovitog cilja, većina odluka koje donosite, čak i ako ih svjesno ne testirate, automatski će vas voditi prema tome.

Stoga ako uklopite svoj holistički cilj u vaše strateško planiranje, ne trebate se bojati ispitati njegovu uspješnost. Tijekom ispitivanja uspješnosti svoga cilja, ne trebate se bojati neuspjeha! Svaki neuspjeh pomoći će vam u budućnosti i biti vam smjernica pri ponovnom postavljanju cilja. Također, poznavanje nedostataka svojih ciljeva bit će vam od koristi za strateško planiranje. Stoga, bacite se u ispitivanje uspjeha svog holističkog cilja bez straha i stresa! Nitko tko pokušava naučiti nešto novo ne uspjeva isprva, no napornim radom i učenjem, pretvorit ćete svoje poduzeće u poslovni uspjeh!